Dječji dijabetes

Dječji dijabetes
Foto: 123rf
 
DJEČJI dijabetes je najčešće dijabetes tipa 1, a naziva se i dijabetes ovisan o inzulinu. Pojavnost autoimune bolesti dijabetesa tipa 1 sve je češća i oboljevaju sve mlađa djeca, a s učestalošću pretilosti kod djece povećava i učestalost dijabetesa tipa 2. Simptomi tipa 1 i tipa 2 su isti, no uzroci, način života i pristup oboljenju sasvim su drugačiji. Svjetski Dan dijabetesa obilježava se 14. studenog.

Kada posumnjati na šećernu bolest? 
 
Dijabetes tipa 1, nakon pokretanja autoimunog procesa uništavanja beta stanica gušterače koje proizvode inzulin, razvija se brzo. Dijete najčešće gubi na težini, a gladno je, često mokri i puno pije. Šećer se nakuplja u krvi, organizam ne dobiva energiju te je dijete umorno ili malaksalo.
Ako sumnjate na dijabetes javite se hitno kod liječnika opće prakse koji će djetetu vjerojatno moći odmah provjeriti razinu glukoze, a zatim isto provjeriti i laboratorijski. Dijete s povišenim razinama šećera u krvi dalje se upućuje endokrinologu.

„Prima li dijete inzulin?“  
 
To je jedno od najčešćih pitanja roditeljima djeteta kojemu je dijagnosticiran dijabetes tipa 1. Dijete kojemu je dijagnosticiran dijabetes tipa 1 već pri hospitalizaciji dobiva terapiju inzulinom jer je inzulin hormon koji glukozu unosi u stanice i bez njegove dostatne količine ne možemo živjeti. Terapija se uobičajeno daje četiri ili više puta dnevno, penom (injekcija) ili pumpicom koju trenutno u Hrvatskoj na doznake dobiva oko četvrtina oboljele djece.Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko tisuću oboljele djece u dobi do četrnaest godina.
Uz davanje inzulina djeca oboljela od dijabetesa kontroliraju razinu šećera iz kapljice krvi prosječno i desetak puta dnevno ubodom pikalicom u prstić. U predškolskom razdoblju svakako im je potrebna pomoć odrasle osobe, a s polaskom u školu polako se osamostaljuju (ne još u davanju inzulina). Potrebno im je poticajno okruženje koje im je podrška te im omogućava slobodu samokontrole.
 
„Dijabetes tipa 1 proći će u pubertetu?“
 
Ne, dijabetes tipa 1 je kronična, odnosno neizlječiva bolest. Osim ako do tog razdoblja ne izmisle i ne krenu distribuirati lijek, dijabetes tipa 1 to će i ostati.
„Ne smiješ jesti slano, začinjeno, šećer, grožđe npr.“
Kada kažete „dijabetes“ većina prvo pomisli na dijabetes tipa 2 jer je to tip dijabetesa od kojeg oboljeva oko 95% ukupno oboljelih od dijabetesa. No, to je dijabetes najčešće povezan s načinom života i u fazi preddijabetesa može se liječiti promjenom načina života, promjenom fizičkog, psihičkog, emocionalnog i duhovnog okoliša oko stanica u organizmu. A to znači promjenom prehrane, načina razmišljanja, kretanjem, higijenom i vanjskom i unutrašnjom. Dijabetes tipa 2 razvija se postupno i prethodi mu rezistencija na inzulin zbog koje se gušterača postupno iscrpi.
 
Dijabetes tipa 1 je autoimuni proces i kontrolira se davanjem inzulina koje je potrebno konstatntno usklađivati s prehranom, tjelesnom aktivnošću, ispijanjem vode, metaboličkim potrebama, ali i s mnogim drugim poznatim i nepoznatim faktorima koji individualno utječu na promjene razina šećera u krvi – bakterijama, virusima, promjenama vremena, temperaturom zraka, stresnim ili uzbudljivim situacijama npr. Dakle, što se prehrane tiče „sve je dozvoljeno“ sve dok se dobro regulira razina šećera u krvi. Svi oboljeli od dijabetesa trebaju raspolagati točnim informacijama o nutritivnom sastavu namirnice ili obroka da bi uskladili terapiju, odnosno dobro regulirali dijabetes. 
 
S druge pak strane gledano, zdrava, kvalitetna, pametna, individualno prilagođena prehrana uvjet je za kvalitetu života i dugovječnost. „Normalna“ razina šećera u krvi za djecu i mlade oboljele od dijabetesa uvijek je, zbog teškoća oko regulacije i rizika hipoglikemije, povišena u odnosu na normalne razine šećera u krvi kod zdrave djece.Odnosno,dugoročno moguće su komplikacije iste kao i kod neliječenih dijabetičara starije populacije. Na dijabetes se može gledati i kao na ubrzani proces starenja. Stoga, „sve je dopušteno“ no izbor zdrave prehrane znatno povećava mogućnost održanja zdravlja te vezano kvalitete života. Što je prava mjera u svemu navedenome teško je reći jer zadovoljstvo je također jedan od faktora zdravlja, a psihičko zdravlje nije ništa manje važno od fizičkog. Podrška društva za vlastite izbore ključna je u tom smislu.
 
Začini? Svakako.  Cimet, kurkuma, papar, klinčići, muškatni oraščić, neprerađena sol, origano, bosiljak, peršin, kopar... sve može. Voće bogato šećerom? Da, ali u pravo vrijeme u pravoj količini, osobito ako je potrebno dići razinu šećera u krvi. Grožđe primjerice sadrži vrlo vrijedan antioksidans resveratrol.
 
Šećer? Za dijabetičare „šećer“ su svi ugljikohidrati jer svi ugljikohidrati na neki način utječu na razinu šećera u krvi. „Šećer“ s kojim moraju računati su i ugljikohidrati u prilozima kao što je riža, krumpir, tjestenina, kvinoja i dr, zatim fruktoza u voću, ugljikohidrati u svim krušnim proizvodima, u žitaricama, marmeladama pa tako i u onim „bez šećera“. To je oznaka koja promovira samo činjenicu da nema dodanih šećera, odnosno bijelog šećera. Oznaka „sa stevijom“ također je varka jer slatkiši uz steviju sadrže i druga sladila. Šećer sadrže sokovi, ali i konzervirani proizvodi, kiseljeni proizvodi, a često i umaci. Treba računati i laktozu iz mlijeka. Najpouzdanija informacija je deklarirana količina ugljikohidrata. Jedna jabuka ili pola banane sadrži oko 15 g ugljikohidrata.
Proizvodi za dijabetičare?
 
Ne, to su uglavnom visoko prerađeni i vrlo skupi proizvodi kojima je u konačnici nizak glikemijski indeks, ali su pune aditiva i nutritivno su siromašne. Nizak glikemijski indeks može se ostvariti pravilnim odabirima namirnica i kombiniranjem. Obzirom da inzulin ima funkciju skladištenja, i potrebnog, ali i suvišnog, za dijabetičare je svakako bolje konzumirati nutritivno bogate namirnice te na taj način smanjiti kalorijski unos. 
 
Na pitanje koja je prehrana za dijabetičare najbolja, odgovor je jednostavan – zdrava prehrana. No kao i za zdravu populaciju pitanje je isto: što je zdrava prehrana? Tu nailazimo na vrlo proturječne tvrdnje, od zastarjelog pristupa prehrane bogate ugljkohidratima, zatim proteinskih dijeta do LCHF prehrane koja se najčešće temelji na masnoćama životinjskog podrijetla. Neka sredina ili kompromis je mediteranska prehrana koja uključuje maslinovo ulje i crveno vino. Danas je sve popularnija i sirova prehrana (također može biti LCHF) koja se temelji na namirnicama biljnog podrijetla, a nutritivno je najbogatija u minimalnom unosu kalorija. Sirova prehrana najbliža je (samo)održivom stilu života. Zdrava prehrana svakako treba biti individualno prilagođena i u svojim okvirima raznovrsna. Zdrava prehrana svakako uključuje svježe, zrele, nutritivno bogate, sigurne namirnice. Namirnice koje se ne prevoze iz dalekih krajeva svijeta u kontejnerima i ne skladište se u skladištima, namirnice koje su uzgajane u skladu s prirodom, ubrane zrele te na prodajna mjesta i stol dolaze brzo neće biti kontaminirana mikotoksinima pa tako niti opasna za zdravlje ljudi, životinja niti ljudi koji konzumiraju namirnice životinjskog podrijetla. 

Kako pomoći „slatkišima“?
 
U prvom redu treba im podrška u neposrednom okruženju, razumijevanje i tolerancija njihovih potreba, odnosno direktna pomoć odraslih osoba i pružanje slobode za samokontrolu. Jako je bitna podrška i cijeloj obitelji koja se mora snaći u izvanrednoj situaciji, ali i svim osobama uključenima u rad s oboljelom djecom.Sasvim pak nepotrebno je izdvajanje i naglašena briga.
Uz terapiju inzulinom s kojom „slatkiši“ žive ide i hipoglikemija i hiperglikemija. Poželjno je da se sve osobe u okruženju djeteta educiraju te znaju prepoznati simptome i pravilno reagirati, odnosno pravovremeno pomoći djetetu. 
 
Slatkišima naravno pomoći će i dostupna tehnološka rješenja kao što je stvarno potreban broj trakica za kontrolu razine šećera u krvi, vrhunski aparatići, pumpice za sve, za sve aparati za kontinuirano mjerenje razine šećera potkožnoi sav potrošni materijal, mobilni uređaji s aplikacijama za kontinuirano očitavanje i signaliziranje itd. Slatkišima mogu pomoći i educirani psi koji prepoznaju te signaliziraju povišene razine šećera i hipoglikemiju.
 
Naravno i novi izumi, nova saznanja o uzrocima, održanju zdravlja i liječenju, svima dostupne neinvazivne metode kontrole, održanja zdravlja i liječenja, dostupnost informacija, sloboda izbora...Dijabetičarima pomažu jasne i točne deklaracije na hrani, a možda najbitnija je dostupna sigurna i nutritivno bogata hrana i voda. 
 
Dijabetes rezultira i velikom količinom medicinskog otpada koji se ne prikuplja odvojeno pa bi u skladu s održivim svjetonazorom i to trebalo regulirati.
 
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara