RODITELJI često daju sve od sebe kada je u pitanju odgoj, a roditeljstvo, nažalost, ne dolazi s uputama. Bilo da se radi o roditeljima ili bakama i djedovima, sigurno je da djecu vole svim srcem, ali čak i najbolji ponekad griješe, što je normalno.

Ipak, svima povremeno trebaju podsjetnici o tome kako ponašanje i navike mogu utjecati na djecu, kako bi se u skladu s tim mogli prilagoditi ako je potrebno. Dakle, ako žele poboljšati svoje sposobnosti kao roditelji, bake i djedovi, dječje psihologinje mole da prestanu s određenim navikama. Ovo su neke od njih.

1. Korištenje vremena pred ekranom za smirivanje

"Važno je da se djeca uključe u razne aktivnosti temeljene na igri koje promiču rast u različitim područjima, uključujući vizualno-motoričko, tjelesno vježbanje i socijalizaciju. Međutim, kada djedovi i bake dobronamjerno stave unuke pred ekran kako bi ih zabavili, i djeca i oni propuštaju važno vrijeme za zbližavanje", rekla je dječja psihologinja dr. Roseann Capanna-Hodge za Parade.

2. Pretpostavljanje da osjećaji nisu velika stvar

Dječja psihologinja, dr. Caroline Danda, kaže: "Prestanite pretpostavljati da dječji osjećaji nisu velika stvar, pokušavajući ih odbaciti ili prebrzo popraviti. Umjesto toga, prvo potvrdite osjećaje i slušajte djecu. Čak i ako roditelji misle da njihova djeca pretjerano reagiraju na situaciju, sjetite se da ona nemaju iste vještine samoregulacije, perspektivu ili mudrost kao vi."

Upozorava da odbacivanje njihovih osjećaja može učiniti da se osjećaju necijenjeno, uništiti njihovo samopouzdanje i spriječiti njihovu sposobnost učinkovitog izražavanja.

3. Vikanje i pretjerano kritiziranje

"Prošle su generacije možda bile odgajane s fokusom na negativna ponašanja i sklonosti vikanju kako bi privukle pozornost djece. Međutim, redovito vikanje može stvoriti strah i tjeskobu, što dovodi do problema s upravljanjem stresom, samopoštovanjem i komunikacijom", upozorava Capanna-Hodge.

4. Korištenje krivnje za motivaciju

Osjećaj krivnje nikada neće rezultirati boljim ponašanjem, tvrde psihologinje.

Dr. Capanna-Hodge navodi: "Pokušaj kontroliranja ponašanja kroz osjećaj krivnje može dovesti do osjećaja bezvrijednosti i nezdrave želje da udovolje drugima. 'Vidi koliko radim za tebe' ili 'Pomozi baki ili ću se uzrujati' neće pomoći djeci da se razviju u samouvjerene odrasle osobe koje znaju postaviti granice."

5. Nedostatak dosljednih pravila i granica

"Mislim da je više od bilo koje druge pritužbe koju čujem od roditelja, ta da bake i djedovi ne slijede disciplinska pravila", primjećuje dr. Capanna-Hodge. Kaže da nedosljedna pravila mogu stvoriti zbunjenost i nesigurnost kod djece, što može dovesti do pogoršanja ponašanja.

"Najbolje učenje događa se kada djeca imaju jasne, dosljedne granice zbog kojih se osjećaju voljeno i sigurno, a istovremeno ih uče odgovornosti i samokontroli", zaključila je psihologinja.