NAČIN na koji roditelji komuniciraju s djecom oblikuje njihov unutarnji svijet, sliku o sebi i osjećaj sigurnosti u odnosima. Iako su neke rečenice izrečene u afektu ili s dobrim namjerama, one mogu ostaviti dugotrajan negativan trag na djetetovo samopouzdanje i emocionalni razvoj. Posebno u trenucima frustracije važno je da odrasli budu svjesni moći svojih riječi. Na ove štetne fraze upozorila je psihologinja, mama i edukatorica za odgoj Jaimie Bloch.

"Zašto ne možeš biti više kao brat/sestra?"

Ova fraza stvara osjećaj manje vrijednosti i potiče međusobnu konkurenciju među djecom. Dijete se osjeća neadekvatno i uspoređivano, što može dovesti do niskog samopoštovanja, tvrdi edukatorica.

"Jako sam razočaran/na u tebe."

"Djeca često preuzimaju to razočaranje na sebe i osjećaju da nisu dovoljno dobra da bi zadovoljila roditeljska očekivanja", navodi Bloch.

"Ne slušaš; što nije u redu s tobom?"

Ova rečenica dovodi u pitanje djetetovu inteligenciju i vrijednost, stvarajući sumnju u sebe i osjećaj da je s njim nešto "pogrešno".

"Mislio/la sam da si pametniji/pametnija od toga."

Ova fraza uzrokuje sram i strah od neuspjeha. Dijete može povjerovati da je iznevjerilo roditelja i razviti tjeskobu oko očekivanja drugih.

"Da ti je stvarno stalo, više bi se trudio/la."

Bloch ističe da ova rečenica povezuje trud s ljubavlju i vrijednošću, stvarajući osjećaj da je dijete nedovoljno i da mora zaslužiti prihvaćanje.

"Trebalo bi te biti sram."

"Ovom frazom izravno napadate karakter djeteta, usađujući dubok osjećaj srama koji može dovesti do dugoročnih emocionalnih problema", upozorava edukatorica.

"Tvoje ponašanje je grozno i sramim se izaći s tobom van."

Zbog ove rečenice dijete može razviti strah od društvenih situacija i vjerovanje da njegova vrijednost ovisi o ponašanju.

"Kao roditelji i odrasli koji su uključeni u život djece, iznimno je važno da budemo svjesni jezika koji koristimo jer naše riječi imaju snažnu emocionalnu težinu. Prihvaćanjem dječjih emocija bez osuđivanja i umanjivanja stvaramo sigurno okruženje u kojem se djeca mogu slobodno izražavati. Okruženje u kojem mogu učiti, istraživati, igrati se i griješiti – bez straha da nisu dovoljna", zaključila je Bloch.