ODRASTANJE bez braće i sestara iskustvo je koje oblikuje karakter i stvara navike koje se često zadržavaju i u odrasloj dobi. Budući da ne moraju dijeliti roditeljsku pažnju ili životni prostor, jedinci razvijaju specifične osobine. Prema podacima iz SAD-a, otprilike 20 posto obitelji ima jedno dijete, dok je oko 12 posto odraslih Amerikanaca odraslo bez brata ili sestre. Jedna od glavnih odlika jedinaca jest izražena neovisnost, koja im kasnije u životu može biti velika prednost, piše YourTango.

Ugodnost samoće

Djeca koja odrastaju uz braću i sestre navikla su na stalno društvo kod kuće. Jedinci, s druge strane, nemaju tog stalnog pratitelja, pa im je prirodno ugodno provoditi vrijeme nasamo. To ne znači da su usamljeni, već da im za zabavu ili opuštanje nije nužno potreban netko drugi. Odlazak u kino bez pratnje ili večer provedena kod kuće za njih su uobičajene i ugodne situacije.

Osobni prostor je važan

Život s braćom i sestrama podrazumijeva stalne kompromise oko zajedničkog prostora, privatnosti i buke. Jedinci su pošteđeni takvih situacija i naviknuti su na vlastitu sobu i mir. Zbog toga im prilagodba na život s cimerima ili partnerom može predstavljati izazov. Navika na potpunu kontrolu nad svojim okruženjem ponekad otežava dijeljenje prostora s drugima.

Potreba za punom pažnjom

Jedna od ključnih razlika u odrastanju jest količina roditeljske pažnje. Jedinci je ne moraju dijeliti i naviknu da se njihovo mišljenje sluša i uvažava u razgovorima s odraslima. Ta se navika može preslikati i na odraslu dob, gdje u odnosima očekuju da im sugovornik bude potpuno posvećen. Iako neki takvo ponašanje mogu protumačiti kao sebičnost, ono je zapravo posljedica odrastanja u okruženju u kojem su bili u središtu pozornosti.

Sklonost starijem društvu

Budući da su kao djeca provodili mnogo vremena s roditeljima, jedinci se često osjećaju ugodnije u komunikaciji sa starijim osobama. Zbog toga u odrasloj dobi mogu birati prijatelje ili partnere koji su stariji od njih. Jednostavno uživaju u razgovorima s ljudima koji imaju više životnog iskustva. To ne isključuje povezanost s vršnjacima, ali pokazuje sklonost druženju s pripadnicima različitih generacija.

Dijeljenje može biti izazov

Dijeljenje je vještina koja se najbolje uči kroz praksu, a odrastanje uz braću i sestre pruža bezbroj prilika za to. Svađe oko igračaka, daljinskog upravljača ili zadnjeg komada kolača uče djecu kompromisu. Jedinci nemaju takva iskustva jer su navikli da su stvari i hrana u kući samo njihovi. U odrasloj dobi to se može očitovati u sitnicama, poput nesklonosti dijeljenju omiljenih grickalica ili želje da neke stvari zadrže isključivo za sebe.

Veća osjetljivost na kritiku

Odnosi s braćom i sestrama često uključuju zadirkivanje i izravnu kritiku, što s vremenom pomaže u izgradnji otpornosti. Djeca koja odrastaju bez toga mogu biti osjetljivija na negativne komentare jer nisu imala priliku naviknuti se na takvu vrstu komunikacije kod kuće. To ne znači da jedinci ne mogu prihvatiti kritiku, ali im je za to ponekad potrebno uložiti više svjesnog truda nego osobama koje su odrasle uz brata ili sestru.

Bliskost s roditeljima

Kada odrastate bez braće i sestara, roditelji su vam glavni suputnici i osobe od povjerenja. S njima dijelite sve što vam se događa, što stvara čvrstu vezu koja se prirodno nastavlja i u odrasloj dobi. Zbog toga se jedinci često trude održati bliske odnose s roditeljima, pa ih u prosjeku češće zovu i posjećuju nego osobe koje imaju braću i sestre.