NEKI roditelji teško prate kako se njihova djeca mijenjaju tijekom godina. Umjesto toga, zadržavaju sliku svog djeteta iz djetinjstva ili tinejdžerskih dana i temelje svoje ponašanje i komentare na toj staroj verziji. Ovakav pristup često dovodi do nesporazuma i emotivne distance jer odrasla djeca žele biti viđena i priznata onakvima kakva su sada, a ne kakva su nekad bila.

"Roditelji ponekad ne ažuriraju svoju sliku djeteta, bilo zato što im je ugodnije zadržati poznatu verziju, bilo zato što im je teško prihvatiti promjene. Neki roditelji čak svjesno ili nesvjesno koriste etikete poput 'on je uvijek takav' ili 'ona je uvijek voljela to', čime djecu stavljaju u uloge koje više ne odgovaraju stvarnosti - ili joj nikada nisu ni odgovarale", navodi obiteljska i bračna terapeutkinja i savjetnica Sarah Epstein za Psychology Today.

Ovakve etikete mogu biti nametljive i ograničavajuće, ostavljajući odraslu djecu s osjećajem da ih se ne razumije. Neki roditelji jednostavno ostanu "zaglavljeni" i ne prepoznaju promjene u interesima, stavovima i identitetima svoje djece, čak i ako ih viđaju i razgovaraju s njima.

Savjetnica dodaje: "U drugim slučajevima, kontakt je toliko rijedak da roditelji nesvjesno zadrže zastarjelu sliku svog djeteta."

Međutim, ova dinamika nije jednosmjerna - i djeca mogu činiti isto svojim roditeljima, teško prihvaćajući promjene u njihovim životima. Ipak, odnos se može poboljšati ako obje strane ostanu otvorene i znatiželjne. Kada roditelji primijete i priznaju osobni rast svoje djece, to može znatno ojačati povezanost i osjećaj bliskosti.