Foto: Constance Hall

ŽENA koja nas je razveselila svojim mnogobrojnim životnim iskustvima kao mama četvero djece i opet je jadna nastradala. I ovaj put obrušila se bez dlake na jeziku, ali pomalo zbunjena licemjerstvom našeg društva. Čim je stavila naslov koji je stavila privukla je našu pažnju jer doista - mislimo da znamo odgovor. Kad bi tate mogle dojiti možda bi se njima dizali spomenici dok ženi - paaa - i ne baš.

>>>Naklonite se ovoj kraljici. Navucite svoju krunu i budite kao ona!<<<

Njena priča doduše ovaj put nema veze sa sisama, već guzama - i to ukakanim guzama.

"Išla sam na doručak s frendicom i klincima kada se moje dijete ukakalo. No big deal - otišla sam u wc u potrazi za nekim mjestom gdje ću promijeniti usranu pelenu i nastaviti jesti. Ali, naravno da tamo nije postojalo nikakvo mjesto koje bi uopće moglo ličiti mjestu za prematanje. Srećom, restoran je bio usred parka pa sam uzela kćer i odvela je daleko od restorana i ljudi koji jedu. Odvela sam je na golu travu i brzinski promijenila usranu pelenu.

Već viđeno. Ali šok!

Skoro pola sata nakon priđe mi žena i kaže mi gadljivo - Vidjela sam vas da ste nedavno mijenjali pelenu tamo u parku. Niste nikada čuli za stol za prematanje?

Što sam joj drugo mogla odgovoriti nego da nažalost nisam našla takav stol pa sam jednostavno otišla u parku, ali ona nije odustala već me kulturno podučila pa postoji jedno mjesto iza ugla s toaletom u kojem stoji stol za prematanje.

Kul, rekla sam joj - jer ako ću možda opet trebati promijeniti pelenu sada barem znam gdje.

Osjećala sam se kao luzer.

Samo dan kasnije svi smo otišli u parku - muž, ja i četvero djece.

Rumi se naravno opet pokakala.

Uvalila sam mužu pelenu i rekla mu, pogotovo kad sam se sjetila svog park iskustva, da je sada njegov red.

On je isto kao i ja uzeo malu, pelenu i brzinski joj na travi promijenio "guzu".

Mislite li da mu je prišao itko da ga poduči o mjestima u gradu gdje je to mogao učiniti? Ma kakvi! Njemu su prišle ni manje ni više nego grupa veselih žena sve jedna do druge ozarene mojim mužem i činom mijenjanja usranih pelena. Nisu mogle odoljeti pa su na sav glas cvale "Awww koji dobar tata: E to je ono što volimo vidjeti!"

Da se čovjek malo zamisli, zar ne?

Iako, moram priznati da sam nakon četvero djece već odavno navikla na ovakvo licemjerstvo.

Navikla sam da se mene opominje za iste stvari za koje se mog muža hvali.

Navikla sam i na pogrdne poglede kada kasnim djeci u školu, dok Billu skoro pa da i ne namjeste crveni tepih s uzdasima "vidi dobrog tatu koji kupi svoju djecu iz škole."

Navikla sam da se od žena očekuje da budu savršene u svakom trenutku, a od muževa se istovremeno očekuje tako malo. A kad i naprave nešto malo kao što je mijenjanje usrane pelene, slavi ga se kao heroja. kao legendu.

I da se razumijemo, nemam ja baš ništa protiv toga da netko mog muža smatra legendom, ali gdje su u toj priči žene. Obične žene i mame. Vjerujem da nitko danas neće prići mamama u parku i reći im da su divne i krasne samo zato što su se udostojile dići s kauča i odvesti svoju djecu u park.

>>>Žena, majka, kraljica i točka!<<<

Kraljice, mislim da zaslužujemo malo bolju ravnopravnost!