DJECA su doista najslađa u dobi do tri godine i to je razdoblje koje se smatra najvažnijim godinama za stjecanje dobrih temelja odgoja i kasnijeg odrastanja. Zato su te prve tri godine toliko važne,  toliko slatke i tako brzo prolete da bi bilo zaista šteta jednog se dana osvrnuti na njih i pomislite - zašto nismo bili bolji? 

 

U hrvatskom jeziku ne postoji riječ koja bi se mogla primijeniti za dijete do tri godine života dok se u engleskom jeziku koristi ona slatka riječ - toddler pa bi mogli ovim povodom dječicu u toj dobi jednostavno nazvati - pelenaši. Jer upravo je to razdoblje koje se poklapa s  nošenjem pelenama, kada su još dovoljno mali da ih se ne bi zvalo velikima, a opet preveliki da bi ih se zvalo bebama. 

Složit ćete se vjerojatno da su ti mali gegavci u pelenama nešto stvarno najslađe. Doduše, jako su slatki, jako izazovni, kaotični, magično maštoviti, tvrdoglavi, opijajuće zabavni i kada požele- silno naporni!   

 

Kako onda iskoristiti tu slatkoću i okrenuti je u korist kako samog djeteta i njegove budućnosti, tako i vas kao roditelja tog malog zvrka. 

 

 

Znamo, teško je živjeti pored djeteta kojem svake sekunde padne nešto novo na pamet, no djeca u toj dobi istražuju. Oni ne znaju što je dobro, što loše, njih ne živcira ništa i ništa ne smatraju lošim ponašanjem, ali zato iako vam se možda tako ne čini - u ovoj dobi već traže kvalitetno vodstvo. Zato im umjesto stalnog opominjanja ne to, nemoj to, nemoj sada, pusti to, nemoj... probajte pažnju usmjeravati na dodaj ovo, probaj ovo, hajdemo ovo, možeš li ovo, hoćemo li ono... 

 

Vjerujte, primijetit ćete razliku jer osim što stalne zabrane pelenaše sustavno vuku na još, posebno kada nauče reći ne!, vaše će vodstvo uglavnom prihvatiti s veseljem. Ukoliko baš tog trena ne pokažu interes, ne brinite, već će se za koju minutu sjetiti potražiti vaše društvo. 

 

Ukoliko pak rade nešto što bi mu odmah zabranili, pronađite alternativu! Umjesto nemoj lupati igračkama recite hajdemo svirati lupkajući rukom po krevetu! 

 

 

Djeca su, zapamtite, jako iskrena bića i ako im nešto ne date logično da će pozati ljutnju. Djeca ne razumiju prilagođavanje okolini, ona djeluju svjesno prema vlastitom nahođenju pa ćete se tako u razdoblju njihovog učenja često susretati s gnjevom i ljutnjom. 

A znate li kako se gnjev najlakše liječi? Smijehom! 

 

Možda vam u tom trenutku baš i neće biti do smijeha, ali potrudite se. No, pazite, nemojte se pritom smijati djetetu kako se ne bi osjećalo ismijanim već ga malo poškakljajte, smiješno zakolutajte očima, malo se poglupirajte kako bi se dijete samo nasmijalo. 

 

 

Majke se često znaju žaliti da pored svog djeteta nemaju vremena napraviti mnogo stvari po kući, no umjesto nervoze probajte u sve što radite uključiti i svog zvrka. Naravno, oni neće biti pomagači kakvog priželjkujete i često ćete od njih imati više štete nego koristi, no davanje svakodnevnih zadataka i očekivanje da ih dijete ispuni nije samo zabava već i hvale vrijedna edukacija. Ako perete suđe, slažete veš, mijenjate krevetninu, čistite prašinu, usisavate stan, brišete cipele... uključite i dijete. Ono ne samo da će vam biti zahvalno jer radite nešto zajedno, već će steći dobre navike i još važnije - vjerom u djete da ono to može podizat ćete njegovo samopouzdanje! 
 

A time ćete stvoriti najčvršće temelje da dijete kroz djetinjstvo i daljnji život bude spremno svojevoljno  sudjelovati u svim obiteljskim aktivnostima. 

 

 

Nemojte misliti da se po tim malim glavicama mota samo nestašluk. Uh, ne - djeca u toj dobi već su jako dobro upila mnogobrojne stavove odraslih ljudi, i osim toga, jako dobro znaju što žele. 

 

Muke po jelu, muke po spavanju,  muke po ovom ili onom... da bi na kraju ispalo da dijete gotovo uvijek dobije ono što želi. I to ne zato što ste im to na koncu dozvolili već zato što drugačije jednostavno nije išlo. To se naravno ne odnosi na nešto što pokušavaju dobiti pošto-poto već na redovne svakodnevne stvari. Ako dijete odbija hranu, to znači da vjerojatno nije gladno. Nahranite ga kasnije. Ukoliko se djetetu ne spava imat ćete muke prije spavanja. U redu je imati kakav-takav ritam, no djeca baš kao i mi, ne moraju raditi sve u propisanu minutu. Pustite ih, pitajte ih i reći će vam. Tako ćete se dogovoriti na obostrano zadovoljstvo i bez obostrane nervoze. 

 

 

S jedne je strane dobro pustiti dijete da se samo zaigra, jer će tako proraditi njihova dječja mašta, no imate li jedinca ili jedinicu primijetit ćete da im u kući sustavno nedostaje društvo. Posebno ako inače idu u vrtić pa u njihovoj igri najčešće nisu sami. 

Zato budite vi njihovo društvo, jer će oni kroz igru s velikima štošta naučiti. Lekcije koje su već spremni pojmiti, o svijetu koji nas okružuje, o obitelji, o socijalizaciji, o dobrom i lošem - sve se to da podučiti upravo igrom. 

 

I ne samo to, igra u društvu, bez obzira radi li se običnoj ili nekoj specifičnoj razvojnoj igri,  potaknut će ih da se potrude biti bolji,  da vas zadive i izazovu u vama pozitivnu reakciju.