OČINSTVO nije samo velika životna promjena, već i proces koji može izmijeniti strukturu i funkciju muškog mozga. Unatoč tome, znanstvena istraživanja roditeljstva većinom su usmjerena na majke, dok se neurološkim i mentalnim promjenama kod očeva posvećuje znatno manje pažnje, piše Scientific American.

Stvarne promjene u mozgu oca

Istraživanja pokazuju kako mozak očeva prolazi kroz mjerljive promjene. Studija iz 2014. godine usporedila je moždanu aktivnost majki koje su bile glavne skrbnice s onom kod očeva koji su imali sporednu ulogu u brizi za dijete.

Kod obje skupine uočene su promjene u dijelovima mozga povezanima s roditeljskom brigom. Kod majki su bili aktivniji dijelovi povezani s emocijama, dok su kod očeva bili izraženiji dijelovi zaduženi za razumijevanje tuđih osjećaja i ponašanja.

Novija studija iz 2023., provedena na muškarcima u Španjolskoj i Kaliforniji, otkrila je da očevi nakon rođenja djeteta doživljavaju smanjenje sive tvari. To je nalaz sličan onima iz studija o ženama koje su prvi put postale majke.

Ovo smanjenje vjerojatno ne znači pad moždanih funkcija, već se radi o "čišćenju" i reorganizaciji neuronskih veza kako bi mozak postao učinkovitiji za zadatke koje donosi skrb o djetetu.

Prema riječima Devike Bhushan, liječnice sa Sveučilišta Stanford, ovi rezultati upućuju na to da barem dio promjena u mozgu novih roditelja proizlazi iz same skrbi o djetetu, a ne isključivo iz bioloških procesa vezanih uz trudnoću, porod i dojenje.

Poslijeporođajna depresija i kod očeva

Budući da svi roditelji prolaze kroz promjene u mozgu, ne iznenađuje da su i očevi, jednako kao i majke, podložni poslijeporođajnoj depresiji i tjeskobi. Procjenjuje se da će čak jedan od deset muškaraca iskusiti takvo stanje.

Kod očeva se simptomi često manifestiraju drugačije, primjerice kroz bijes, iznenadne ispade, razdražljivost ili zlouporabu opojnih sredstava. Takva depresija ne utječe samo na dobrobit oca, već i na partnericu te na razvoj djeteta.

Američka akademija za pedijatriju preporučuje da se majke provjeravaju na poslijeporođajnu depresiju, no testovi koji se pritom koriste, poput Edinburške ljestvice, nisu prilagođeni roditeljima bez iskustva trudnoće i poroda. Muškarci također često imaju manje podrške prijatelja i obitelji, što može otežati prepoznavanje i rješavanje problema.

Poslijeporođajna depresija i tjeskoba kod očeva obično dosežu vrhunac kasnije nego kod majki, najčešće tri do šest mjeseci nakon rođenja djeteta. Jedan od mogućih razloga je to što se očevi često vraćaju na posao ubrzo nakon rođenja djeteta, pa veći dio svakodnevne skrbi preuzimaju tek kasnije. To se često događa u vrijeme kada se i majke vraćaju na posao.

Budući da očevi posljednjih godina preuzimaju sve veći dio brige o djeci, a time i veći dio stresa, Bhushan smatra da bi sustave podrške trebalo usmjeriti na oba roditelja, a ne samo na majke.