DJECA se ne uče slobodi preko noći, nego je stječu kroz svakodnevne prilike da odlučuju o malim, ali stvarnim stvarima. Iako se ponekad pogrešno misli da sloboda znači dopustiti djeci da rade što god žele, ona zapravo znači dati im mogućnost da donose odluke primjerene svojoj dobi, ali unutar sigurnih granica koje postavljaju roditelji. Kada djeca dobiju takvu slobodu izbora, razvijaju samopouzdanje i osjećaj odgovornosti, piše Times of India.

U nastavku je šest praktičnih područja u kojima bi djeca od malih nogu trebala imati više slobode odlučivanja.

Izbor odjeće

Iako se može činiti kao sitnica, dopuštanje djeci da sama odaberu što će odjenuti jedan je od najjednostavnijih načina za poticanje neovisnosti od rane dobi. Roditelji im pritom mogu pomoći tako da im ponude dvije ili tri kombinacije prikladne vremenu. Kada djeca sama biraju odjeću, čak i ako kombinacija nije baš skladna, postupno uče što im je udobno i što im najbolje odgovara.

Organizacija slobodnog vremena

Slobodno vrijeme važno je za razvoj dječje kreativnosti, no može postati i izvor frustracije ako djeca imaju osjećaj da im odrasli stalno organiziraju svaki trenutak. Rješenje je u vođenoj slobodi - djeca trebaju znati da mogu sama birati aktivnosti, ali unutar sigurnih i razumnih granica.

Djeca kojoj se dopusti da na takav način upravljaju svojim slobodnim vremenom često izrastaju u tinejdžere koji manje ovise o vanjskoj zabavi, lakše kontroliraju vrijeme pred ekranima i prirodnije razvijaju hobije, umjesto da ih se na njih prisiljava.

Izbor hrane unutar zdravih opcija

Prehrana je jedno od područja u kojima se roditeljska kontrola najčešće pretvara u sukob. Naravno, previše slobode pri izboru hrane može dovesti do nezdravih navika. Zato je najbolje ponuditi kontrolirani izbor - roditelji odlučuju koje su namirnice dostupne, a djeca unutar te ponude biraju što žele jesti. Drugim riječima, roditelji odlučuju što će se naći na stolu, a djeca što će od toga pojesti.

Izbor knjiga i štiva

Čitanje djeci postaje privlačno tek kada ga doživljavaju kao izbor, a ne kao obvezu. Ako roditelji djetetu nameću neku knjigu samo zato što je "poučna", riskiraju da ono izgubi interes za čitanje.

S druge strane, ako im se dopusti da sami biraju što će čitati iz ponude primjerene njihovoj dobi, djeca s vremenom postaju ustrajniji čitatelji i veća je vjerojatnost da će i kasnije u životu čitati iz zadovoljstva.

Osobni prostor i odgovornost

Kada roditelji stalno uređuju dječji prostor bez njihova sudjelovanja, nesvjesno ih potiču da budu manje odgovorni. Dječji osjećaj odgovornosti ne razvija se samo kroz naredbe, nego i kroz osjećaj da nešto pripada njima.

Vlastiti prostor, koliko god malen bio, daje djeci priliku da nauče brinuti se o nečemu svom, što je važan korak prema samostalnosti. Ako odrasli sve kontroliraju ili stalno preslaguju njihove stvari, djeca nemaju priliku naučiti kako organizirati, održavati i cijeniti vlastiti prostor.