ZA VIKEND smo bili na dječjem rođendanu od sestrične. Slavila je svojih velikih devet godina i imala je pravu malu zabavu u vrtu svoje kuće. Ah, lijepo je kad imaš priliku živjeti u kući s vrtom. Njihov stariji sin (doduše njen stariji sin iz prošlog braka) ima sada 16 godina i ima djevojku koja ima 15 godina. Bila je tamo kod njega i uopće nisu izlazili iz sobe osim kad je ona otišla doma pa se on pridružio obitelji. Zajedno su par mjeseci i svo slobodno vrijeme provode zajedno. To znači prije škole i nakon škole te po noći - ona spava kod njih i to je sasvim normalno.

Kad sam to čula, proradio je moj hrvatski konzervativizam: „Kako misliš stalno spava kod vas doma? S petnaest godina?!?“ Jbt pa sa petnaest godina sam se tek prvi put poljubila s dečkom i da sam pitala mamu da li smijem spavati kod njega, mislim da taj razgovor ne bi dobro završio. Zamisli, oni sa svojih petnaestak godina već spavaju u kućama svojih dečki/cura. I sigurna sam da ne gledaju TV zajedno :). Nakon što sam izrazila svoje zgražanje dobivenom informacijom te naglasila da moja kćer sigurno neće sa petnaest godina spavati kod svog dečka jer bi to moglo značiti da će do svoje dvadesete preko nje prijeći njih ohoho kod kojih će spavati i to mi je apsolutno neprihvatljivo, dodala sam da ne želim ni da Bubijeve cure spavaju kod mene doma. 

Tata mi je na to dao, zapravo kad razmislim, poprilično dobar protuargument – ali vremena su se promijenila. Naravno da mu nisam odmah dala da dovrši misao jer... „Kako? Tako da je danas normalno biti promiskuitetnog ponašanja do svoje dvadesete? Ili je normalno da, kako smo nekad išli u kino sa svojim dečkima/curama, danas svi idu kod sebe doma na spavanje pa i na usputni seks jer su, eto, jedan pored drugog u mraku?“  



Zaista me je preplašila ta pomisao. Tata je mrtav hladan nastavio – „Ako malo pogledaš današnje klince i razmisliš, naći će način. Ako se neće seksati u tvojoj kući gdje im ti možeš dati kondom i barem, koliko toliko, imati nešto pod kontrolom, seksat će se u mraku na klupici u parku. Ili na livadi, ili na nečijem tulumu. Ovako razgovaraš s njima, objasniš im na što sve trebaju paziti i osiguraš im kondome.“ Stala sam i razmislila – u pravu je, na moju žalost. Ziher će se snaći. Kad si tak mlad, ne treba ti komocija, treba ti vrijeme i mjesto. I to je to. 

 

I na to ja njemu velim da nema šanse da Bubijeva djevojka spava kod mene doma isto kak' nema šanse da se Bubi napije do 21.godine (ok, ovo uvijek dodam radi efekta drame iako mi je to drugi problem oko kojeg si razbijam glavu kad vidim klince od kojih desetak godina s pivama i vinom u parku). I veli on meni da zakaj ne. Kao pa muško je. Ja velim „Kaj ti to znači, muško je? Jel' bi dao da Bubica s petnaest godina spava kod svog dečka doma?“ Veli on meni – ZAMISLI – „Ne, ali ona je cura.“ Ja, još zgroženija nego na početku teksta krenem: „Samo malo da sumiramo. Bubijeva djevojka, kad će imati petnaestak godina, smije spavati kod njega doma, dakle kod mene, ali kad će Bubica biti u obrnutoj situaciji ona ne smije spavati kod svog dečka doma?“ I tipično muško razmišljanje izađe van: „Ali tako je - ona je cura i može ostati trudna.“ ŠOK, NEVJERICA, LJUTNJA, TUGA – milijun zbrkanih osjećaja, ali sam se brzo pribrala i rekla „Ti znaš da Bubi može napraviti svoju curu trudnom i što onda? Onda neka se ona bakće s djetetom, a on će otići svojim putem? To nije lijepo što si rekao i zaista ne mogu vjerovati da si to rekao.“ Mislim da je u tom trenutku shvatio težinu onoga što je rekao i nastavio: „U pravu si, zapravo nisam nikad razmišljao o tome do sada kad imam vlastitu kćer. Ali problem je što je svijet napravljen da, nažalost, prednost imaju muškarci.“ Da se razumijemo, Tata nije neki probisvijet, primitivna seljačina - on je čovjek od svojih 40-ak godina koji ima iskustva za sobom, koji je izuzetno liberalan, otvoren i prihvaća sve sa svim njihovim različitostima, proputovao je cijeli svijet i vidio svašta – dakle nije tip muškarca koji se nije maknuo dalje od 100km oko svog sela pa razmišlja na način kako se razmišljalo prije puno godina. Nije poput nekih muškaraca (koje znam) u Hrvatskoj i zato me strah kako razmišljaju ti muškarci. Oni naši pravi Hrvatine, koji se kunu u ljubav prema domovini i Bogu, kojima je bitno da im žena rodi sina jer se kćer ne računa, koji se busaju u prsa kad konačno dođe sin u kuću, plaća se janjetina, diže se kredit za pijanke jer – DOŠAO JE SIN! Pa nema veze ako sin jednog dana napravi djecu djevojci iz škole jer će, u najboljem slučaju, tata platiti pobačaj ili poslati djevojku teti u Švicarsku, nema veze ako ubije djevojke koje su hodale preko zebre na zelenom, nema veze ako pijan naleti na ljude na tramvajskoj stanici – sve će tata srediti jer to je njegov sin! A sin mora imati mnoštvo djevojaka i mora imati super auto i mora biti frajer! A za kćer ćemo lako. Ona nek se sama pazi. Ili još bolje, njoj ćemo naći dečka/muža koji će ju paziti, možda ponekad mlatnuti, čisto ono, da zna di joj je mjesto. Ne generaliziram, ali da, to se zaista događa. Ne samo kod nas...

 

Kasnije mi je još rekao da je pričao s ostalim tatama na rođendanu i da su i oni začuđeni, ali više s njom nego s njim. Kao nije im baš ok kaj ona spava kod njega, ali to je odluka njene majke. Još je bilo gore jer je djevojka pitala mamu da li smije s njim na dva tjedna kod njegovog tate u Njemačku i mama je bez ikakvog dodatnog pitanja pristala. Djevojka – djevojčica od 15 godina! Njena mama nije nazvala mamu kćerinog dečka da provjeri idu li oni zaista u Njemačku, gdje će spavati, kako idu, da li je to ok i sličnih sto pitanja koja ja već sad imam u glavi petnaest godina prije. Njena mama je rekla ok, nek' ide s njim. Također je tata sestrične (mlađe sestre) rekao kako ona neće spavati u dečkovoj kući s petnaest godina, ali ok, sinova djevojka spava JER JOJ JE NJENA MAJKA TO DOPUSTILA i oni se s tim ne slažu i njihova kćer ne bi. Pa da čovjek poludi od tih dvostrukih standarda.

 

Zar je zaista lakše biti mama dječaku pa se ne trebaš toliko brinuti? To nije fer. I što napraviti? Što bi ti napravila? Što ti radiš ako imaš djecu u tim godinama i traže te da spavaju kod svog dečka/cure ili da oni spavaju kod vas? Ne znam da li je to hrvatski konzervatizam, da li je stvar odgoja, da li je problem samo u meni, ali meni to sve skupa zaista nije ok. Pa oni su još djeca. Petnaest godina! Pa to su Bubi i Bubica za 13/14 godina. Zamisli da ti kćer s petnaest dođe doma i kaže da je trudna. Priznajem da sam možda malo staromodna u ovom slučaju, ali mene je zaista strah da ih jedna nepromišljena epizoda može koštati puno više za par godina. I da u godinama kad oni, zapravo, ne znaju što je ok, a što nije, mi roditelji moramo biti tu da ih uputimo. A ne možeš bdijeti nad njima 24 sata. S druge strane, možda su se vremena toliko promijenila da se mi svi moramo prilagoditi nekoj novoj generaciji pubertetlija i nekim  novim pravilima. Mislim da kod mene doma to neće ići ;)