DJECA danas odrastaju okružena mobitelima, tabletima i pametnim uređajima, no to što znaju koristiti telefon ne znači da razumiju kako tehnologija funkcionira. Zbog toga se sve češće postavlja pitanje kada je pravo vrijeme za prve korake u svijetu programiranja.

Odgovor bi mnoge mogao iznenaditi. Djeca se s osnovama programiranja mogu upoznati već s tri i pol ili četiri godine, ali ne pisanjem koda za računalom. U toj dobi učenje se odvija kroz igru, kretanje, LEGO kockice, rješavanje zadataka i rad s edukativnim robotima.

Mina Ignjatović, koja se bavi edukacijom djece u području robotike i programiranja, ističe da cilj u najranijoj dobi nije učenje programskih jezika. Puno je važnije razviti logiku i način razmišljanja koji će djetetu koristiti i izvan svijeta tehnologije.

"Kroz takve aktivnosti djeca uče pratiti redoslijed koraka, povezivati uzrok i posljedicu te shvatiti da svaka njihova odluka vodi do određenog rezultata. Posebno je važno ono što se događa kad zadatak ne uspije iz prve. Umjesto da dobiju gotovo rješenje, djeca pokušavaju otkriti gdje je greška, mijenjaju pristup i pokušavaju ponovno. Tako razvijaju koncentraciju, strpljenje, kreativnost i vještinu samostalnog rješavanja problema", pojašnjava Ignjatović.

Korištenje mobitela nije digitalna pismenost

Česta je zabluda da su djeca automatski tehnološki naprednija samo zato što se dobro snalaze s telefonima i tabletima. Postoji, međutim, velika razlika između pasivnog gledanja sadržaja i aktivnog korištenja tehnologije za istraživanje, stvaranje i rješavanje problema.

Zbog toga nije važno samo koliko vremena dijete provodi uz tehnologiju, već i na koji način je koristi. Cilj nije potpuno ukloniti tehnologiju iz života najmlađih, nego ih naučiti da je koriste kao alat.

Kako djeci približiti umjetnu inteligenciju?

Sve veća prisutnost umjetne inteligencije otvara i novo pitanje za roditelje - kada je pravi trenutak da se djeca upoznaju s AI alatima i kako im objasniti što oni zapravo rade?

Mina Ignjatović napominje da se i tako složene teme mogu prilagoditi dječjoj dobi. Najmlađima se umjetna inteligencija može predstaviti kao digitalni pomoćnik koji nudi odgovore ili pomaže u stvaranju, ali važno je da dijete od početka razumije da tehnologija nije nepogrešiva.

Umjetna inteligencija ne bi trebala razmišljati umjesto djeteta. Dijete i dalje treba postavljati pitanja, razmišljati o odgovorima i samostalno dolaziti do zaključaka.

Zato prvi susret s programiranjem uopće ne mora izgledati kao programiranje. Može početi kao obična igra, slaganje kockica, zadatak koji treba riješiti ili robot kojeg treba dovesti do cilja.

Bit nije u tome da dijete s četiri godine nauči pisati kod. Mnogo je važnije da nauči razmišljati, istraživati, pogriješiti, pokušati ponovno i na kraju samostalno pronaći rješenje.