POREMEĆAJ pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) neurorazvojni je poremećaj koji karakterizira djecu koja se nikako ne mogu usredotočiti i često se ponašaju impulzivno. Kako donosi Kidspot, djeca s ADHD-om imaju određene poteškoće pri obavljanju svakodnevnih zadataka, a ponajviše su im otežane koncentracija i pažnja. Međutim, uz pravilnu terapiju, djeca s ovim poremećajem mogu razmišljati, komunicirati, obrađivati informacije, učiti i ponašaju se kao sva druga djeca.

Iako još uvijek nije poznato što točno što uzrokuje ADHD, istraživanja pokazuju da se češće pojavljuje u onim obiteljima gdje ovaj poremećaj već postoji pa se pretpostavlja da genetika definitivno igra važnu ulogu. Isto tako, poremećaj pažnje i hiperaktivnosti češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica.

Koji su najčešći simptomi ADHD-a?

Simptomi ADHD-a pojavljuju se već u najranijem djetinjstvu, ali tek nakon kretanja u školu djeca jasnije pokazuju znakove ovog poremećaja pa stoga tek tada najčešće dolazi do točnog dijagnosticiranja.

Glavni simptomi su nepažnja (djeca imaju poteškoća u zadržavanju fokusa i koncentraciji, zaboravljaju upute i brzo skaču s jednog zadatka na drugi), impulzivnost (djeca rade prije nego što razmisle, lako gube kontrolu nad svojim emocijama, mnogo pričaju i skloni su nezgodama) te hiperaktivnost (djeca su stalno nemirna).

Iako su ove karakteristike gotovo uobičajene za svako dijete, ono po čemu se djeca s ADHD-om razlikuju od druge djece jest to što stalno doživljavaju ove simptome i oni imaju stalni utjecaj na njihovo svakodnevno funkcioniranje. To utječe na njihovo učenje, njihovu sposobnost da održavaju prijateljstva i remeti cijelo kućanstvo.

Kako se ADHD dijagnosticira?

S obzirom na to da su stručnjaci danas sve bolji i točniji u dijagnosticiranju ADHD-a već pri samom početku, to će u konačnici donijeti bolju skrb za djecu, što dugoročno pomaže njihovom razvoju. Međutim, dijagnosticiranje ADHD-a nije nimalo jednostavno, zbog čega je važno da odgajatelji, učitelji i roditelji na vrijeme prepoznaju prve znakove upozorenja, zatraže procjenu i razmotre terapiju.

Stručnjaci savjetuju da bi roditelji najprije trebali razgovarati sa svojim liječnikom opće prakse. On će im pomoći da koordiniraju tim oko sebe čiji je krajnji cilj točno identificirati simptome, razmotriti koja točno stanja mogu biti u igri, odrediti težinu, a zatim i strukturirati plan upravljanja postojećim problemima. Isto tako, veliku ulogu i svemu ima i psiholog koji će pomoći u pružanju praktične podrške djetetu, ali i roditelju.

Stručnjaci će zatim izvršiti potpunu procjenu razvoja i trenutne poteškoće djeteta. Morat će prikupiti informacije od roditelja, učitelja i samog djeteta, a testiranje uključuje kliničku procjenu, ali upitnici koje ispunjavaju obitelj i učitelji korisni su kao dodatna pomoć.

Važno je shvatiti da se često događa puno više od samog poremećaja pažnje kod djece s ADHD-om. Naime, mnogi od njih razviju takozvane sekundarne probleme poput lošeg raspoloženja, depresije, anksioznosti ili tjeskobe, koji će također zahtijevati istodobno razmatranje i terapiju.