DOK SU NEKA djeca izrazito privržena roditeljima i slijede svaki njihov savjet, druga pokazuju otpor prema autoritetu i pravilima. No, takvo ponašanje ne znači da ta djeca ne uče važne životne lekcije. Kroz vlastita iskustva, a ne samo kroz poštivanje zadanih uputa, stječu znanja koja ih oblikuju. Kako piše YourTango, to su lekcije koje djeca nauče kad odluče biti neposlušna.

Posljedice vlastitih postupaka

Gotovo svako dijete barem jednom u djetinjstvu napravi neku pogrešku. Djeca se često ne znaju sama nositi s problemima i potrebna im je pomoć roditelja. Međutim, ona koja ne slušaju roditeljske savjete na kraju sama nauče kakve posljedice njihovi postupci mogu imati. Djeca koja se inače dobro ponašaju i griješe samo povremeno neće biti jednako spremna na pogreške u odrasloj dobi.

S druge strane, djeca koja redovito krše pravila češće se suočavaju s problemima, kako u djetinjstvu tako i kasnije. Iako ne slijede upute roditelja, nauče razmotriti svoje odluke i procijeniti jesu li potencijalne posljedice prihvatljive.

Vježba samostalnog odlučivanja

Donošenje vlastitih odluka izazov je i za odrasle, a neke ljude neodlučnost može spriječiti u djelovanju. Djeca u početku slušaju roditelje jer ne znaju kako funkcioniraju svakodnevne stvari. No, djeca koja se opiru nemaju tu vrstu nesigurnosti.

Metodom pokušaja i pogrešaka shvaćaju da im sposobnost donošenja odluka jača sa svakim novim izborom. Sama postavljaju svoja pravila i kreiraju planove. Iako u djetinjstvu ne preuzimaju odgovornost za druge, ta im praksa pomaže izgraditi povjerenje u vlastite procjene.

Izgradnja emocionalne otpornosti

Sukob s roditeljima, koje doživljavaju kao autoritet, za dijete može biti vrlo stresan. Roditelji im mogu ograničiti slobodu ovisno o ponašanju. Kao što se i odrasli nose sa stresom kada imaju probleme, tako i djeca moraju naučiti upravljati stresom u sukobu s odraslima.

Kroz česte susrete s takvim situacijama grade emocionalnu otpornost. Kada su kažnjena, moraju vježbati samokontrolu. Budući da su im neke aktivnosti uskraćene, prisiljena su pronaći način kako se nositi s tim ograničenjima. Tako stječu mehanizme za otpornost u kasnijem životu, čak i kada se suoče s neuspjehom ili neočekivanim ishodima.

Kreativnost u rješavanju problema

Djeca koja ne slušaju roditelje često pronalaze načine kako zaobići kazne. Ako ih, na primjer, roditelji pošalju u krevet bez večere, vjerojatno će pronaći način da se ušuljaju u kuhinju. Ako ih roditelji i uhvate, to ne znači da će postati poslušnija.

Umjesto toga, smislit će novo rješenje kako bi dobila ono što žele. Iako je roditeljima takvo ponašanje frustrirajuće, ono pokazuje da djeca razvijaju kreativnost. Kreativna djeca odrastaju u osobe koje lakše rješavaju probleme. Uče pronalaziti nekonvencionalna rješenja, a takav način razmišljanja često započinje upravo pokušajima da zaobiđu disciplinu ili roditeljska pravila.

Cijena loše komunikacije

Većina djece krši pravila jer ih smatra nepravednima. Ako se ne slažu s razlozima koji stoje iza nekog pravila, nemaju motivaciju pridržavati ga se. Neka će djeca o prestrogim pravilima razgovarati s roditeljima i tako naučiti pregovarati radi postizanja kompromisa. Međutim, djeca koja se stalno opiru ne stječu tu vještinu vođenja zrelih razgovora.

Ne vježbaju objašnjavati svoje postupke ili motive. Bez rasprave o pravilima, ne mogu razumjeti ni njihovu logiku. To im otežava i razumijevanje vlastitih osjećaja te njihovo jasno izražavanje. To je teška lekcija koju moraju naučiti samostalno. S vremenom mogu shvatiti da bez dobrih komunikacijskih vještina i spremnosti na rješavanje konflikata ne mogu izgraditi stabilne i kvalitetne odnose.

Sklonost riziku i novim iskustvima

Anksiozna djeca ponekad izbjegavaju isprobavati nove stvari. Djeca koja se protive roditeljima, s druge strane, ne osjećaju takav stres zbog kršenja pravila. Nisu sklona pretjeranom analiziranju, već su spremnija djelovati instinktivno.

Impulzivno ulaze u nove situacije jer žele steći vlastito iskustvo, a ne samo slušati o tuđim. Zbog toga krše pravila, jer ne žele da ih se ograničava. Žele iskusiti što više toga, zbog čega će u budućnosti vjerojatno biti sklonija preuzimanju rizika.

Rizik ponavljanja nezdravih obrazaca

Djeca koja se stalno suprotstavljaju roditeljima u odrasloj dobi mogu postati sklona prihvaćanju nezdravih odnosa. Ako odnos s roditeljima nije bio zdrav, to se može negativno odraziti na njihove buduće veze. Moguće je da će prihvaćati toksične odnose jer su na takvu dinamiku navikli. Mogli bi smatrati da je u redu ne poštovati partnera ili dopustiti da partner ne poštuje njih.

Iako je ignoriranje roditelja oblik nepoštovanja, djeca s vremenom obično shvate važnost pravila. Ako ne dođu do tog zaključka, postoji rizik da će toksično ponašanje u vezama smatrati normalnim. Zbog toga mogu ponavljati obrasce nezdravih odnosa, bez jasne ideje kako ostvariti povezanost u kojoj se osjećaju sigurno.

Put prema samostalnosti

Djeca danas uglavnom ne idu nikamo sama, jer ovise o prijevozu roditelja. Nekada su djeca bez nadzora vozila bicikle po susjedstvu, ali to više nije uobičajeno. Današnji roditelji postavljaju znatno više ograničenja radi sigurnosti, no posljedica je često veća ovisnost djece o njima. S druge strane, djeca koja ne slušaju rano nauče važnost neovisnosti. Uče se oslanjati na sebe.

Sama biraju odjeću, sama pripremaju obroke i pišu zadaću bez stalnog poticaja, čime kroz iskustvo razvijaju svoju osobnost. Iako roditelji ostaju podrška, takva djeca uče samostalno funkcionirati u svijetu.