ČIM SE BEBA rodi, obično kreću rasprave na koga sliči. No, dok se obitelj i prijatelji brzo slože oko toga čije su bebine oči ili nos, prava genetska priča često se otkriva puno sporije. Mnoge osobine koje djeca nasljeđuju od očeva postaju vidljive tek godinama kasnije, kada djetinjstvo ustupi mjesto odrastanju.

Iza ovog fenomena stoji znanost. Prema genetičkim objašnjenjima objavljenima u časopisu Nature Education, naslijeđene osobine slijede čvrsta biološka pravila, no vrijeme njihove pojave može znatno varirati. Neki geni ostaju 'uspavani' u ranom djetinjstvu i aktiviraju se tek kasnije, potaknuti rastom, hormonima i tjelesnim razvojem. Upravo zato dijete koje pri rođenju nije nimalo nalikovalo ocu može u adolescenciji postati njegova slika i prilika.

Struktura lica

Dječja lica nisu statična. U početku su meka i zaobljena, prilagođena preživljavanju, a ne sličnosti s roditeljima. Međutim, kako djeca rastu, njihova se koštana struktura izdužuje i formira. Linija čeljusti postaje oštrija, brada se produljuje, a nos dobiva definiraniji oblik. Mnoge od tih strukturnih promjena snažno su povezane s očevom genetikom, zbog čega sličnost između očeva i djece postaje izraženija tek u kasnijim godinama.

Karakteristike kose

Nasljeđivanje kose nije samo pitanje boje. Puno su važniji tekstura, gustoća i 'ponašanje' kose. Neka djeca tako naslijede kosu koja brzo raste, teško se oblikuje ili ima isti prirodni razdjeljak kao njihov otac. Linija kose također je često obiteljska crta. Ovi se obrasci obično ne primjećuju do puberteta ili rane odrasle dobi, kada hormonalne promjene utječu na cikluse rasta kose.

Očev utjecaj na razvoj

Otac svojim kromosomom određuje biološki spol djeteta pri začeću. Iako je to temeljna biološka činjenica, njezin se puni utjecaj vidi tek s vremenom. Tjelesni razvoj, hormonalne reakcije i specifični obrasci rasta povezani sa spolom postaju vidljivi godinama kasnije, a ne odmah po rođenju. Te se promjene najčešće postupno pojavljuju tijekom adolescencije.

Tjelesna građa i metabolizam

Neka djeca imaju tijelo koje na životne navike reagira gotovo identično kao tijelo njihova oca. Razvoj mišića, raspodjela masnog tkiva i razina energije mogu slijediti naslijeđene obrasce. Dijete tako može primijetiti da dobiva na težini, gradi mišićnu masu ili se umara na način koji nevjerojatno podsjeća na oca, čak i ako imaju različite životne stilove. Genetika ne određuje ishod, ali oblikuje reakciju tijela na svakodnevne izbore.

Skrivene zdravstvene sklonosti

Nisu sve naslijeđene osobine vidljive na prvi pogled. Neke ostaju skrivene duboko u genima sve do odrasle dobi. Djeca mogu nositi genetske sklonosti s očeve strane koje utječu na zdravlje srca, regulaciju šećera u krvi ili metabolizam. To nisu jamstva da će se bolest razviti, ali objašnjavaju zašto liječnici uvijek pitaju za obiteljsku povijest bolesti. Svijest o rizicima često čini ključnu razliku.

Emocionalni obrasci i temperament

Iako se osobnost gradi kroz životna iskustva, temperament ima duboke genetske korijene. Djeca ponekad naslijede očev emocionalni ritam. Način na koji se nose sa stresom, granica strpljenja ili sposobnost smirivanja mogu odražavati očeve osobine. Te su sklonosti suptilne i okolina ih može lako preoblikovati, ali unutar obitelji često se osjećaju poznato.

Mnoge očeve osobine ovise o vremenskom sazrijevanju. Nagli rast u pubertetu, hormonalne promjene i utjecaji iz okoline djeluju u kombinaciji s naslijeđenim genima. Zbog toga sličnost s ocem često jača s godinama, umjesto da blijedi. Može se reći da genetika piše scenarij, ali tek razvojni proces odlučuje kada će koja rečenica biti izgovorena.