FOTO: Kate Murray

O kako tužnih priča ima, i tako hrabrih, hrabrih ljudi, a jedna od takvih heroina svakako je Sarah Whitney - majka koja je u svojoj trećoj trudnoći morala donijeti zaista teške odluke ne bi li, pod broj jedan - donijela svoju bebu na svijet te drugo - ne bi li ju unatoč mastektomiji, mogla dojiti.
Hraniti svoju bebu bila joj je najveća želja.

Šok, imate rak!

Iza nje su dva zdrava djeteta, a kada je saznala za treću trudnoću sreća je naravno bila prevelika. No samo sedam tjedana nakon Amerikanka Sarah Whitney napipala je kvržicu u svojoj lijevoj dojci. Panika je naravno bila velika, no ultrazvuk je pokazao da je riječ o benignoj kvržici koja joj ne bi smjela nauditi. Suprug Michael i Sarah odahnuli su. Brigu se stavili ustranu te nastavili uživati u njenoj trudnoći, ideji o proširenju obitelji. Sarah je cijelo to vrijeme kopkala misao o toj kvržici jer više od svega na svijetu željela je roditi zdravo dijete i dojiti ga kao i prethodnu djecu.

Šest tjedana nakon - ponovno šok. Iako su krenuli na pregled kako bi bili sigurni da je kvržica i dalje bezopasna uslijedio je šok. U samo šest tjedana njena se veličina udvostručila, a u vrijeme kada je ušla u peti mjesec trudnoće postavljena joj je konačna dijagnoza - 3. faza raka dojke, i to vrlo agresivnog.

Stručnjaci su joj ponudili kemoterapiju koja neće utjecati na rast i zdravlje ploda s obzirom da će posteljica filtrirati sve toksine iz lijekova. Međutim, bi li to bilo dovoljno kod ovako agresivnog tipa raka, Sarah nije mogla i nije željela provjeravati. Zato se odmah bez ičijeg nagovora odlučila za drastičan korak - mastektomiju. To možda i ne bila toliko drastična odluka za nekoga tko se "sam" bori s rakom - bez bebe u trbuhu i bez tolike želje da i ovo malo čudo - doji.

Operacijom joj je otklonjena cijela lijeva dojka kako bi bili sigurni da se ništa neće zadržati, no nastavljena je terapija lijekovima sve do posljednjih nekoliko tjedana trudnoće. Možda će netko reći da je to bila izrazito luda i sebična ideja kojom je prvenstveno mogla naškoditi sebi - majci uskoro troje djece, Sarah je bila nepokolebljiva. U tako strašnoj bolesti njena želja da doji bila je još jača. Kao nagrada za sve što je prošla i što će još morati proći.

Ako je željela dojiti morala se pravovremeno očistiti od lijekova iz krvi kako oni kroz mlijeko ne bi mogli naškoditi bebi, no, njena sreća nije nažalost mogla dugo trajati jer se uskoro nakon poroda morala vratiti terapijama.

Rodila je zdravog sinčića i da bi zauvijek očuvala uspomenu ne na porod, ne niti isključivo na prve trenutke sa svojim zlatom, već trenutke tog dugo očekivanog osjećaja da se njena beba prirodno nahrani od mlijeka svoje majke, angažirala je profesionalnog fotografa da ovjekovječi te za nju iznimno važne trenutke.

I unatoč ožiljcima, potpunom gubitku kose i općenito vrlo intimnom prikazu tih prvih trenutaka sa sinom, odlučila je i dalje biti hrabra i s tim fotografijama izaći u javnost. Zašto? Zato što je željela pokazati da se bolest poput njene ne događa nekom drugom te da je unatoč  svim teškim posljedicama  moguće ostvariti tako malu, a opet veliku, veliku želju da doji.
I dojila je. Puna dva tjedna na čemu joj svakodnevno čestita mnogo normalnih zdravih mama kao i one koje joj u znak podrške ostavljaju fotografije sebe bez kose i njihovih zlata na njihovim dojkama.

Jer svijet je nažalost pun ovakvih tužnih i hrabrih priča samo što se o tome nažalost ne govori mnogo.