POSTPOROĐAJNA psihoza često se pogrešno shvaća, a dugo je bila stigmatizirana. Psihijatrice specijalizirane za mentalno zdravlje majki objašnjavaju ključne činjenice o ovom poremećaju. Uruj Kamal Haider, medicinska direktorica programa za pomoć majkama pri dječjoj psihijatriji u Massachusettsu, kaže za The Washington Post da simptomi variraju i okolini ne moraju biti odmah vidljivi.

Često uključuju halucinacije, poput glasova ili vizija, ali i deluzije, zbunjenost te paranoju. Osoba, primjerice, može biti uvjerena da je ozljeđivanje sebe ili djeteta zapravo za opće dobro. "Ovo nije karakterna mana", ističe Haider, koja je i docentica na medicinskom fakultetu UMass Chan. "To je medicinska bolest."

Javnost slabo poznaje postporođajnu psihozu, a jedan od razloga je vjerojatno to što poremećaj nije zasebno naveden u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-5), ključnoj referenci za kliničare.

Umjesto toga, pacijenticama se službeno dijagnosticiraju stanja poput kratkotrajnog psihotičnog poremećaja ili bipolarnog poremećaja s naznakom "peripartalni početak". Mnogi psihijatri zalažu se da se postporođajna psihoza u DSM uvrsti kao posebna dijagnoza.

Rijedak poremećaj

Postporođajna psihoza je rijetka i procjenjuje se da pogađa jednu do dvije žene na tisuću poroda, pa ju je zato teško proučavati. Za usporedbu, postporođajna depresija pogađa svaku sedmu ženu. Haider napominje da je jedan od glavnih faktora rizika ranija dijagnoza bipolarnog poremećaja, koja povećava rizik za 20 do 30 posto. Ipak, barem polovica žena s postporođajnom psihozom nema povijest mentalnih bolesti.

"Mnoge žene su prije poroda bile dobro, a onda dožive ovu epizodu. Smatramo da su okidači velike hormonalne promjene i nedostatak sna", kaže Sarah Oreck, reproduktivna psihijatrica i osnivačica platforme Mavida Health. Psihijatri ovo stanje smatraju hitnim psihijatrijskim slučajem koji zahtijeva bolničko liječenje.

Bolest može nastupiti iznenada, najčešće unutar dva tjedna od poroda, iako se simptomi mogu javiti i kasnije. U nastavku psihijatrice objašnjavaju tri najčešće zablude o postporođajnoj psihozi.

Zabluda: Prekid sa stvarnošću je očit i stalan

Postoji opasno uvjerenje da žena "mora halucinirati da joj izvanzemaljci kradu bebu ili čuti glas koji joj govori da baci dijete s mosta da bi se to smatralo postporođajnom psihozom", kaže Haider. "No, to je stanje zapravo spektar."

Poremećaj često počinje blažim simptomima, odnosno "blagim znakovima upozorenja koji prethode onim kritičnima". Haider navodi da se pacijentice u početku obično osjećaju kao da nešto "nije u redu" i da nisu svoje.  Najraniji znakovi su pretjerani oprez i zbunjenost, a to se lako može pripisati umoru nakon poroda. Uobičajeno je i da se promjene raspoloženja pojave prije same psihoze.

One mogu nalikovati mješavini maničnih epizoda, kada majka ima višak energije unatoč manjku sna, i depresivnih epizoda, koje ne moraju djelovati alarmantno. Čak i kad se pojave, psihotični simptomi mogu varirati u intenzitetu, kaže Oreck. "Tako se ponekad dogodi da osoba vodi sasvim funkcionalan razgovor, a ubrzo nakon toga prepusti se svojim deluzijama ili paranoji."

Žene s ovim stanjem uglavnom nisu svjesne što im se događa i zato često ne mogu pouzdano objasniti kako se osjećaju. Oreck dodaje da mogu biti razdražljive, imati nepovezane misli ili skrivati svoje deluzije zbog straha od osude, što bližnjima dodatno otežava prepoznavanje problema.

Zabluda: To je isto što i nametljive misli

Povremene nametljive misli uobičajene su i normalne nakon poroda. "Smatramo da se javljaju jer amigdala, alarmni sustav mozga, raste tijekom trudnoće", kaže Oreck. To je prirodna prilagodba koja služi zaštiti djeteta.

Oreck pojašnjava na primjeru: ako vidite nož, može vam se javiti zastrašujuća slika ozljeđivanja bebe. To se ne događa zato što to želite učiniti, nego zato što je mozak iznimno svjestan sigurnosnog rizika.

Ako su takve misli učestale, one mogu biti znak anksioznosti ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja, koji se često preklapaju s postporođajnom depresijom, ali to ne znači da se radi o psihozi. Ključna je razlika u osjećaju koji te misli izazivaju. Nametljive misli izazivaju užas i odnose se na nešto što žene nikada ne bi htjele učiniti. Suprotno tome, deluzije kod postporođajne psihoze osobi se čine ispravnima jer je izgubila doticaj sa stvarnošću.

"Na primjer, majka može misliti da će njezino dijete ubiti sve ljude na planetu ako mu ona ne naudi", objašnjava Oreck. "Kod postporođajne psihoze često vidimo deluzije koje su po prirodi altruistične", dodaje Haider. "Majka može doista vjerovati da je svijetu bolje bez njezine bebe ili da treba ozlijediti dijete kako bi ga zaštitila."

Zabluda: Žene ostaju trajna prijetnja

Slučajevi poput onog Lindsay Clancy, koja je 2023. godine ubila svoju djecu, mogu stvoriti dojam da je postporođajna psihoza nužno nasilno stanje. U stvarnosti, velika većina slučajeva ne uključuje nasilje, kaže Oreck.

Istraživanja pokazuju da neliječena postporođajna psihoza nosi rizik od ubojstva djeteta u 4 posto slučajeva. Brza medicinska intervencija, koja uključuje bolničko liječenje, može ukloniti simptome kod 98 posto žena, pokazalo je istraživanje iz 2015. godine.

Gotovo sve žene koje dobiju odgovarajuću pomoć mogu se potpuno oporaviti, a većina se kasnije više ne suočava s psihotičnim simptomima, ističe Oreck. Protokol liječenja obično uključuje benzodiazepine za smirenje, antipsihotike i stabilizatore raspoloženja poput litija.

Prve dvije skupine lijekova rješavaju akutnu uznemirenost i psihozu, a doza im se postupno smanjuje. Litij je glavni lijek za održavanje stabilnosti i pacijentice ga mogu uzimati mjesecima. Opcija je i elektrokonvulzivna terapija (EKT), kaže Haider. Primjenjuje se kod žena koje su katatonične, odnosno ne reagiraju i ne kreću se, ili imaju suicidalne misli.

Terapija je izbor i za dojilje koje žele izbjeći prijenos lijekova na dijete. Haider ističe ključnu poruku: "Mnoge od tih žena, uz pravovremeno liječenje, mogu nastaviti voditi potpuno normalne i zdrave živote sa svojim obiteljima."

Jedina pozitivna strana medijske pažnje koju dobiva suđenje Lindsay Clancy jest prilika za edukaciju o postporođajnoj psihozi, smatra Oreck. Ako je više ljudi upoznato s ovim stanjem, veća je vjerojatnost da će obitelj i prijatelji lakše prepoznati kada novoj majci treba pomoć.

"Što prije povežemo ugrožene žene sa psihijatrima, prije ćemo im pružiti potrebnu pomoć, a to donosi bolje rezultate za cijelo društvo", zaključuje Haider.