JEDAN od vodećih stručnjaka uključio se u raspravu o povezanosti loše prehrane i ADHD-a, nudeći pritom novu perspektivu koja bi mogla promijeniti način na koji roditelji gledaju na ovaj poremećaj, piše Daily Mail.

Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) karakteriziraju nepažnja, pretjerana aktivnost i impulzivnost. Pogađa oko pet posto djece u SAD-u, dok u Velikoj Britaniji od njega boluje 3.6 posto dječaka i 0.85 posto djevojčica. Najčešće se dijagnosticira između šeste i dvanaeste godine.

Simptomi se mogu očitovati kroz nemir, stalno kretanje, pretjeranu pričljivost i donošenje brzih odluka bez razmišljanja o posljedicama. Točan uzrok još nije poznat, no smatra se da važnu ulogu imaju i genetika i način prehrane.

Više od samih aditiva

Profesor emeritus David Benton sa Sveučilišta Swansea smatra da se roditelji previše usredotočuju na izbjegavanje aditiva i E-brojeva, a premalo na hranu u kojoj se oni nalaze - ultra-prerađene proizvode (UPF). Riječ je o namirnicama bogatim šećerom i masnoćama, a siromašnima vlaknima, proteinima i vitaminima. Primjeri su gotova jela, sladoled, gazirana pića, keksi i umaci. Brojna istraživanja već su povezala UPF s bolestima srca i nekim vrstama raka.

Benton naglašava da visoka konzumacija aditiva zapravo ide ruku pod ruku s lošom prehranom u cjelini. Zato, kaže, ne treba automatski pretpostaviti da su aditivi glavni problem.

Povezanost sa siromaštvom

Ultra-prerađena hrana često je jeftinija, pa je češće konzumiraju obitelji s nižim primanjima. Benton ističe da ADHD u nekim slučajevima može biti odraz siromaštva i ograničenog pristupa kvalitetnoj prehrani.

I prirodna hrana može izazvati reakciju

Profesor upozorava da ni prelazak na potpuno prirodnu prehranu nije jamstvo rješenja. Studija iz 1985. pokazala je da neka djeca mogu reagirati na namirnice poput kravljeg mlijeka, grožđa, jaja, ribe ili jabuka. Svako dijete reagiralo je drugačije, pa samo uklanjanje aditiva ne mora ukloniti simptome.

Savjet roditeljima

Benton poručuje da ne postoji jedno rješenje koje vrijedi za svu djecu. Umjesto fokusiranja samo na aditive, preporučuje promatranje cjelokupne prehrane i praćenje povezanosti hrane s ponašanjem djeteta. Dnevnik prehrane može pomoći u prepoznavanju obrazaca, ali svaku promjenu treba provoditi uz stručni savjet kako bi se izbjegle moguće štete.

"Svako je dijete drugačije - ono što pomaže jednom, ne mora pomoći drugome", zaključuje Benton.