PSIHOLOGINJA Sunita Sah ima važnu poruku za roditelje: prkosno dijete ne znači nužno i loše dijete. U želji da odgoje samopouzdane i asertivne odrasle osobe, roditelji ne bi trebali inzistirati na potpunoj poslušnosti, istaknula je Sah nedavno u podcastu Good Inside. Ona smatra da pretjerano poticanje poslušnosti može spriječiti djecu da se kasnije u životu zauzmu za sebe, piše CNBC.

"Ponekad je loše biti tako dobar, i postoje situacije u kojima želite da ljudi progovore", izjavila je Sah, profesorica menadžmenta i organizacije na Sveučilištu Cornell te autorica knjige Defy: The Power of No in a World that Demands Yes. Prema njezinim riječima, roditelji često treniraju djecu da budu poslušna jer im to olakšava svakodnevicu. Međutim, ako ih istovremeno ne nauče kako prakticirati prkos u opravdanim situacijama, djeca će se kao odrasli osjećati nelagodno kada se trebaju zauzeti za sebe.

S time se slaže i certificirana trenerica svjesnog roditeljstva Reem Raouda, koja je za CNBC Make It izjavila kako djeca koja ne nauče izraziti svoje mišljenje teže razvijaju samopoštovanje. "Dostojanstvo djeteta - njihove misli, njihova uvjerenja, kako se osjećaju - jednostavno je monumentalno u usporedbi s njihovom poslušnošću", rekla je Raouda. "Želimo da budu samopouzdani. Želimo da progovore."

Što je zdravi prkos?

Djeca koja se prkose na prikladan način mogu se suprotstaviti odraslima koji griješe ili reagirati kada druga djeca zlostavljaju vršnjake, objašnjava Sah. Ona se mogu s poštovanjem zauzeti za sebe ako vjeruju da su u pravu, čak i ako im netko drugi - uključujući roditelje - tvrdi suprotno.

"Ako nismo naučili kako biti prkosni, na kraju puno govorimo 'da'", ističe Sah. "Na kraju ili šutimo ili smo poslušni i dovodimo se u situacije u kojima radije ne bismo bili."

Prkos kao vještina, a ne osobina

Sah preporučuje da roditelji promjene način razmišljanja i prestanu gledati na prkos kao na negativnu osobinu. Vježbanje prkosa ne znači da dijete mora biti "glasno, odvažno i agresivno" dok krši pravila. "To je zapravo razmišljanje o prkosu kao osobini ličnosti", kaže Sah. "To je zapravo samo vještina, i to je vještina koju možemo naučiti... Postoje načini da budemo tiho prkosni, gdje možemo živjeti u skladu s našim vrijednostima, a da ne moramo biti agresivni u vezi s tim."

Kako naučiti dijete asertivnosti?

U svojoj knjizi Sah predlaže vježbe koje pomažu djeci i odraslima da vježbaju zdravi prkos. To uključuje postavljanje pitanja poput: "Koja je granica koju ne biste prešli? Kada ste postupili na način za koji biste željeli da niste?". Takva pitanja pomažu u prepoznavanju situacija u kojima su trebali reagirati. "Ako im uvijek govorimo da nas slušaju, kako onda zapravo mogu odrediti što istinski žele?", pita se Sah.

Na kraju, ključno je da roditelji vlastitim primjerom pokažu asertivno ponašanje. To može biti nešto jednostavno, poput vraćanja pogrešne narudžbe u restoranu, ili nešto veće, poput postavljanja granica na poslu kako ne biste propustili djetetovu školsku predstavu. "Te lekcije ostaju s nama i sjećamo ih se, a sjećamo se i kako se naši roditelji ponašaju", zaključila je Sah.