Studija: Svaki šesti tinejdžer ima umjerene do teške simptome anksioznosti
ANKSIOZNOST je sve rašireniji problem među tinejdžerima. Prema novom američkom istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu JAMA Pediatrics, otprilike svaki šesti adolescent obuhvaćen istraživanjem ima umjerene do teške simptome anksioznosti. Istraživanje je obuhvatilo 15.730 mladih u dobi od 12 do 20 godina, a rezultati upozoravaju na raširenost problema i činjenicu da mnogi mladi ne dobivaju potrebnu pomoć, piše SheKnows Parenting.
"Problem je raširen, što znači da je vrlo čest. To je zabrinjavajuće", rekao je T. Greg Rhee, epidemiolog psihijatrije sa Sveučilišta u Connecticutu.
Djevojke češće prijavljuju simptome anksioznosti
Rezultati istraživanja pokazali su značajne razlike između djevojaka i mladića. Umjerene simptome anksioznosti prijavilo je oko 17% djevojaka, dok je njih 11% imalo teške simptome. Među mladićima je umjerene simptome prijavilo 6% ispitanika, a teške 4%.
Istraživanje je također pokazalo da su izraženiji simptomi anksioznosti povezani s većom učestalošću depresije, suicidalnih misli i konzumacije sredstava koja izazivaju ovisnost.
Mnogi mladi ne traže pomoć
Gotovo polovica tinejdžera s teškim simptomima anksioznosti izjavila je da tijekom prethodnih godinu dana nije potražila pomoć za mentalno zdravlje. Istraživanje je pokazalo i da pomoć rjeđe traže mladići te mladi kojima je zdravstvena skrb teže dostupna.
Iako istraživanje nije utvrdilo točne razloge zbog kojih mladi ne traže pomoć, Rhee smatra da na to može utjecati više čimbenika.
"Vjerojatno je riječ o kombinaciji nekoliko faktora: stigme, nedostatka terapeuta za djecu i mlade, financijskih prepreka i otežanog pristupa odgovarajućoj pomoći", rekao je za ABC News. Mladi se mogu ustručavati govoriti o svojim problemima zbog straha od osude, a dodatnu prepreku mogu predstavljati visoke cijene privatnih terapija i dugo čekanje na pomoć.
Kako prepoznati anksioznost kod tinejdžera?
Prema objašnjenju instituta Child Mind, anksioznost kod tinejdžera često se razlikuje od one kod mlađe djece. Dok se mala djeca uglavnom boje vanjskih prijetnji, poput mraka ili životinja, tinejdžeri se češće brinu o sebi, svojem izgledu, školskom uspjehu i tome što drugi misle o njima.
Simptomi anksioznosti mogu se pojaviti na različite načine. Neki mladi postaju povučeni i izbjegavaju društvene situacije, dok drugi pokazuju razdražljivost, nagle promjene raspoloženja ili burno reagiraju na naizgled bezazlene situacije. Problem je i to što tinejdžeri često uspješno skrivaju svoje osjećaje, zbog čega roditelji i druge bliske osobe ne moraju odmah primijetiti da nešto nije u redu.
Među znakovima na koje treba obratiti pozornost su pretjerana zabrinutost zbog svakodnevnih situacija, teškoće s koncentracijom, izražena nesigurnost i osjetljivost na kritiku. Anksioznost se može očitovati i kroz povlačenje iz društva, izbjegavanje novih iskustava te česte fizičke tegobe, poput glavobolja i bolova u trbuhu.
Kod nekih tinejdžera dolazi do pada školskog uspjeha ili odbijanja odlaska u školu. Mogu se pojaviti i problemi sa spavanjem, stalna potreba za ohrabrenjem i potvrdom drugih te konzumacija sredstava koja izazivaju ovisnost.
Važno je naglasiti da pojedini simptomi ne znače nužno da tinejdžer ima anksiozni poremećaj. Međutim, ako su učestali, dugo traju ili ometaju svakodnevni život, važno je potražiti psihološku pomoć.
Zašto je anksioznost među mladima sve veća tema?
O mentalnom zdravlju mladih posljednjih se godina sve više govori, a među mogućim čimbenicima koji pridonose anksioznosti često se spominju društvene mreže, pritisak roditelja, školske obaveze i očekivanja okoline.
Ipak, važno je razlikovati čimbenike koji mogu pridonijeti anksioznosti od njezinih dokazanih uzroka. Novo istraživanje nije se bavilo utvrđivanjem uzroka, nego učestalošću simptoma i dostupnošću pomoći.
Rhee rezultate opisuje kao "novu nacionalnu polazišnu točku" koja će omogućiti praćenje promjena tijekom sljedećih godina. Iako se podaci odnose na mlade u SAD-u i ne mogu se automatski preslikati na druge zemlje, otvaraju važna pitanja o mentalnom zdravlju adolescenata i dostupnosti podrške.
Buduća istraživanja trebala bi pomoći u boljem razumijevanju anksioznosti među mladima, njezine povezanosti s drugim psihičkim teškoćama i mogućih dugoročnih posljedica.
"Moramo bolje razumjeti kada je anksioznost normalna reakcija koja nam pomaže da budemo oprezni i spremni na izazove, a kada postaje problem koji negativno utječe na zdravlje, odnose s drugima i svakodnevni život mladih", poručio je Rhee.
