MNOGI roditelji, čak i s najboljim namjerama, nesvjesno obezvređuju osjećaje svoje djece riječima koje koriste, upozorava terapeutkinja Kelsey Mora. Djeca i tinejdžeri najviše žele da ih se vidi i čuje, a način na koji roditelji reagiraju na njihove emocije može duboko oblikovati njihov odnos prema sebi i drugima, piše Huffington Post.

"Kada se djeca osjećaju shvaćeno, uče razumjeti sami sebe", kaže Mora. No ponavljane fraze poput "Dobro si" ili "Nemaš se čega bojati" mogu dugoročno umanjiti njihovu sposobnost da prepoznaju i izraze vlastite emocije.

"Dobro si": Fraza koja ne tješi

Rečenice poput "Dobro si" ili "Sve je u redu" često su prva reakcija roditelja kada dijete zaplače ili se ozlijedi. Iako su izrečene s dobrim namjerama, one mogu djelovati obezvređujuće.

"Djeca stječu dojam da im roditelji ne vjeruju", objašnjava Mora i dodaje: "Bolje je reći nešto poput: 'Znam da je ovo teško. Na sigurnom si.'"

Slično ističe i dječja terapeutkinja Tracy Wilshusen, koja je objasnila zašto bi roditelji trebali izbjegavati ovu frazu. "Recimo da se vaše dijete igra u parku, padne i udari glavom. Ako mu kažete 'U redu je, dobro si', ono misli: 'Ne, ovo je stvarno boljelo. Tužan sam, boljelo je.'"

"Tada počinju razmišljati: 'Zar ne smijem biti tužan? Ne smijem osjećati bol?' Zato mnoga djeca, a kasnije i odrasli, potiskuju emocije poput ljutnje i tuge", dodala je.

Ako se dijete ozlijedi, stručnjaci savjetuju pitati: "Jesi li dobro?" ili "Želiš li zagrljaj?" jer tako pokazujete brigu, ali i poštovanje prema njihovu osjećaju.

"To nije istina": Preuranjeni zaključak

Kada dijete nešto ispriča, a roditelj odmah reagira s "To nije istina" ili "To se nije dogodilo", dijete može zaključiti da mu se ne vjeruje. Mora savjetuje blaži pristup: "Čini se da smo to vidjeli drugačije. Ispričaj mi više."

Ovakav odgovor potiče dijete da bude iskrenije, umjesto da se povuče.

Institut Child Mind također upozorava da roditelji ne bi smjeli nazivati dijete lažljivcem jer to "uzrokuje više boli i čini da dijete misli da mu se ne vjeruje". Kako bi se izbjeglo laganje u budućnosti, roditeljima savjetuju da jasno poruče kako će dijete imati manje problema ako govori istinu i da se toga uistinu drže.

"Nemaš se čega bojati": Poricanje straha

Strah od mraka, pasa ili nepoznatih situacija često je sastavni dio djetinjstva. No rečenica "Nemaš se čega bojati" zapravo negira djetetov osjećaj.

"Takva poruka djetetu govori da njegov strah nije opravdan, iako se ono stvarno boji", kaže Mora. "Tada može pomisliti: 'Oni ne razumiju moj strah i pogrešno je što se tako osjećam.'"

Prema portalu Better Health, roditelji bi trebali ozbiljno shvatiti djetetove osjećaje, poticati ih da govore o tjeskobama i pomoći im da se sa strahom suoče vlastitim tempom. Mora savjetuje jednostavan, empatičan pristup: "Znam da ti je sada strašno. Riješimo to zajedno. Ovdje sam."

Ako strahovi postanu toliko jaki da ometaju svakodnevni život, preporučuje se razgovor s pedijatrom ili dječjim psihologom koji može pružiti dodatnu podršku.