ODNOS s roditeljima razlikuje se od osobe do osobe. Dok se neki i u odrasloj dobi za važne odluke prvo obraćaju majci ili ocu, drugi gotovo nikada ne traže njihov savjet. Psiholozi ističu da takvo ponašanje često proizlazi iz iskustava i obrazaca usvojenih u djetinjstvu, koji mogu utjecati na način na koji gradimo odnose i tražimo podršku u odrasloj dobi. Ovo je sedam bolnih lekcija iz djetinjstva zbog kojih se mnogi odrasli ne oslanjaju na savjete svojih roditelja.

Ranjivost je znak slabosti

Djeca koja su naučila da je pokazivanje osjećaja ili traženje pomoći znak slabosti često i kao odrasli izbjegavaju otvoreno razgovarati s roditeljima. Takva iskustva mogu biti povezana s razvojem izbjegavajućeg stila privrženosti, koji otežava traženje emocionalne podrške i stvaranje bliskih odnosa, piše YourTango.

Nije se sigurno oslanjati na druge

Neki su odrastali vjerujući da se mogu osloniti jedino na sebe. Psiholozi navode da hiperneovisnost ponekad može biti odgovor na traumu, zbog čega osoba sve probleme pokušava riješiti sama, pa ni od roditelja ne traži pomoć ili savjet.

Sukobe treba izbjegavati

Ljudi koji su odrastali u okruženju u kojem su se problemi gurali pod tepih često izbjegavaju razgovore koji bi mogli dovesti do neslaganja. Zbog toga radije ne traže savjet roditelja kako bi izbjegli moguće sukobe ili neugodne razgovore.

Strah od rastanka

Nekima je teško javiti se roditeljima jer svaki rastanak, pa i završetak telefonskog razgovora, doživljavaju kao emocionalno bolan. Ako su u djetinjstvu razvili izražen strah od odvajanja, mogu izbjegavati kontakte kako bi se zaštitili od tih osjećaja.

Pokazivanje osjećaja nema smisla

Ako su ljudi kao djeca imali osjećaj da ih roditelji ne slušaju ili ne razumiju, u odrasloj će dobi podršku radije tražiti od drugih ljudi ili će probleme pokušati riješiti sami. Tako izbjegavaju ponovno proživjeti osjećaj da nisu saslušani.

Nametnuta neovisnost

Neki roditelji odmalena potiču djecu da sve rješavaju sama. Iako je razvijanje samostalnosti važno, pretjerano naglašavanje neovisnosti može dovesti do toga da odrasla djeca više ne osjećaju potrebu tražiti roditeljski savjet.

Strah od osude

Ako su djeca često bila kritizirana ili osuđivana kada su tražila pomoć, kao odrasli će se rjeđe obraćati roditeljima. Psiholozi ističu da je osjećaj prihvaćenosti važan za razvoj povjerenja, a njegov izostanak može dovesti do toga da se osoba emocionalno udalji i važne odluke donosi bez roditeljskog mišljenja.