OKRUTNO i grubo roditeljstvo moglo bi utjecati na to da vaše dijete ima manji mozak, tvrdi novo istraživanje.

Konstantno vikanje, ljutnja, galama ili udaranje djece povezani su s njihovim lošijim razvojem, smatraju kanadski znanstvenici. Konkretno, oni smatraju da bi takvo roditeljsko ponašanje moglo dovesti do problema u socijalnom i emocionalnom razvoju djece, navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Development and Psychology.

"Mislim da je važno da roditelji i društvo shvate da česta uporaba grubih roditeljskih praksi može naštetiti djetetovom razvoju", poručila je glavna autorica istraživanja Sabrina Suffren te objasnila: "Govorimo o njihovom socijalnom i emocionalnom razvoju, kao i o razvoju mozga."

Prethodne studije već su pokazale da djeca koja su doživjela ozbiljno zlostavljanje imaju manje prefrontalne kortekse i amigdalu. To su dva dijela mozga koja igraju ključnu ulogu u emocionalnoj kontroli i rastu tjeskobe i depresije.

Istraživači su primijetili da su ista ta područja mozga bila manja kod djece koja su u djetinjstvu u više navrata bila izložena grubim roditeljskim praksama - iako djeca nisu bila suočena s ozbiljnijim zlostavljanjem.

"Ova su otkrića i značajna i nova. To je prvi put da se oštre roditeljske prakse, koje ne podliježu ozbiljnom zlostavljanju, povezuju sa smanjenom veličinom moždane strukture, slično onome što vidimo kod žrtava ozbiljnih oblika zlostavljanja", istaknula je Suffren.

Osvrnula se i na istraživanje iz 2019. godine rekavši da je ono "pokazalo da grube roditeljske prakse mogu uzrokovati promjene u radu mozga kod djece, ali da se sada zna da one utječu i na samu strukturu dječjeg mozga".

U sklopu istraživanja proučavana su djeca od samog rođenja te su praćeni različiti roditeljski stilovi. Svake godine u dobi od druge do devete godine mjerila se razina anksioznosti kod djece. Uz pomoć oblika roditeljskih praksi te razine anksioznosti djeca su razdvojena u dvije skupine: na one koji su bili izloženi niskoj dozi grubog roditeljstva i one koji su bili izloženi visokoj dozi grubog roditeljstva.

Kada su djeca napunila 12 godina, napravljena im je magnetska rezonanca te je do njihove 16. godine rađena procjena razine anksioznosti.

Ovo je istraživanje prvo koje je pokušalo identificirati veze između grubih roditeljskih praksi, dječje tjeskobe i anatomije njihovog mozga, piše The Sun.

"Imajte na umu da su ta djeca neprestano bila podvrgavana grubim roditeljskim praksama u dobi od druge do devete godine. To znači da su razlike u njihovom mozgu povezane s ponavljanim izlaganjem grubim roditeljskim praksama tijekom djetinjstva", smatra Suffren.