Foto: Pinterest

Aktivni roditelji = nesretna djeca!

NASLOV BI mogao biti i Angažirani roditelji - nemaštovita djeca, ili Lijeni roditelji - samostalna djeca, ili Aktivni roditelji - nesposobna djeca ... primjećujete li jedinstveni uzorak?

Kakvi ste vi roditelji? Jeste li mahom angažirani u zabavljanju vaših klinaca, jeste li pokretači svega, glavni organizatori aktivnosti, ili pak svoju djecu puštate da se sami zabave, odnosno sami kreiraju svoje slobodno vrijeme?

Gomila aktivnosti izaziva stres

U ovo ludo moderno doba nerijetko već i manja djeca uz vrtić imaju i barem jednu, ako ne i dvije van vrtićke obveze. Idu na ritmiku, sport, engleski, neka djeca sviraju, glume - uglavnom - bave se nekim vidom organizirane zabave u institucijama koje na sva vrata nude ovakve programe što roditelji bez pogovora plaćaju jer time ulažu u dodatan razvoj i edukaciju svog djeteta. Zašto i ne bi, kada i sva druga djeca iz grupe već idu na nešto. Ili starije dijete ide pa zašto ne bi i manje već stupilo u svijet dobrih obaveza? A ako već i ne idu na dvije različite aktivnosti, onda barem jednom tjedno odlaze u igraonice kako bi se dijete "ispucalo" skakajući.

Pitate li se sada možda kakve to veze ima s naslovom? Ima, i to velike jer dragi roditelji morate znati da svaka dodatna obaveza predstavlja veselje, ali i veliki stres - i za vas i za dijete. Ako ste i vi od onih koji su voljni svom djetetu priuštiti tonu kvalitetnog treninga ne čini li vam se da stalno trčite negdje. Odvedi dijete, pokupi dijete, odvedi starije, pokupi starije, jednog u igraonicu, drugog na utakmicu, pa predstave, pa rođendani, pa tome nekada zaista nema kraja ... I dijete je pritom pod stresom. Brzo pojedi - moramo na balet, ideš danas na trening jer ga plaćamo, nema odustajanja - sam si odabrao, ali mama meni nikada ne dodaju loptu - izbori se za nju!
Pustite dijete na miru!

Stres je zapravo samo jedan negativan učinak kod ovakve vrste super angažiranog odgoja no roditelji će zanemariti sve te stresne obaveze ( o količini uloženog novca nećemo ni govoriti) jer nema toga što neće učiniti ne bi li osigurali zlatnu budućnost svog zlatnog mališana. I zapravo, osjećaju se vrlo superiorno spram roditelja koji svojoj djeci ne nameću nikakve slične obaveze. "Pih, uopće ne brinu o budućnosti svoje djece! Zamislite, toliko su lijeni pa puštaju djecu da sami izmisle svoju zabavu - a dobro znamo da se današnja djeca uopće ne znaju igrati." - e to, je to!  To je hrabrost - kažu stručnjaci! Treba znati ostaviti svoje dijete da samo razvija svoje igre, da obogaćuje svoju maštu, da postane samostalno i sposobno samo smisliti nove igre - i na koncu da bude sretnije od djeteta kojem roditelji organiziraju svaku minutu slobodnog vremena! Takva će djeca u budućnosti biti samostalnija i svakako sposobnija jer će život spoznati učeći sami i brinući se sami. Budite uz njih toliko da se osjećaju da ste tu uz njih, ali umjesto da većinu zabave potičete vi - dajte im šansu da se sami nauče zabavljati. Moderna djeca nisu rođena s izostavljenim genetskim kodom za samostalnu igru, samo smo mi od njih napravili robote koji poslušno čekaju znak da mama ili tata osmisli, krene s igrom i bude u njoj skroz do kraja, tj. do neke druge igre.

Hrabri, besposleni roditelji ...

O temi aktivni-neaktivni roditelji i njihovoj sretnoj vs nesretnoj djeci priča Tom Hodgkinson, britanski novinar i autor knjige Besposleni roditelj (The Idle Parent, izdana 2009.godine).  Osim te, napisao je i knjige Kako biti besposlen, Kako biti slobodan, Knjigu besposlenih užitaka te najnoviju Hrabri, stari svijet.

Prema njegovim riječima moderni će roditelji učiniti sve baš sve za svoje dijete i misle da svom djetetu čine samo dobro ukoliko ih stalno zabavljaju, organiziraju im igru, ispunjavaju svaku želju te im za vrijeme kada se ne stignu brinuti o njemu nabavljaju gomilu gadgeta, crtića i drugih tehničkih  pomagala za zabavu (počevši od baby laptopa, playstationa, tableta ....) A tako djeca već u najranijoj mladosti postaju apsolutno nesposobna ne samo da sama brinu o sebi već im ni mašta više ne radi onako kako bi djeci trebala raditi jer stalno čekaju stimulaciju roditelja koji će misliti umjesto njih.

Moderna djeca tako nikada ne nauče kako se igrati, unatoč tomu što im je u genetskom kodu zapisan smisao za igru i male bezbrižne spaćke, jer to djecu i čini toliko različitim od nas velikih.
 I nemojte stoga misliti da je vrlo lako (i pogrešno) biti neaktivan roditelj - uh, ne .... to ne znači da ćete svoje dijete pustiti da radi ili baš sve što hoće, ili što god im padne napamet i koliko god zvuči kontradiktorno - neaktivan roditelj je ustvari vrlo odgovoran roditelj koji će svojim nesudjelovanjem u dječjoj zabavi zapravo poticati vjeruju u dijete da ono to može i samo! Takva će djeca i u daljnjem životu najprije pokušati sama, a tek ako zapnu zamolit će roditelje da im malo pomognu (oko crteža, zadaće, izrade flipera i kućice za barbiku od kartonske ambalaže, a kasnije i mnogih drugih redovnih obaveza).

Zato ako mislite da ste jako odgovoran roditelj jer po cijele dane vodite svoju dječicu od institucije do institucije gdje imaju kvalitetnu i organiziranu zabavu, a u kući su na gotovs spremne sve tehnikalije plaćene tisućama i tisućama kuna, stanite i zamislite se. Niste odgovorni jer vaše dijete vjerojatno nije sretno!