PRIPADNIKE generacije X, koji su odrastali tijekom 70-ih, često se naziva "djecom s ključem oko vrata". Razlog je jednostavan: roditelji su uglavnom radili, a od djece se očekivalo da se sama snađu, pripaze na mlađu braću i sestre te samostalno rješavaju probleme - i dosadu. Upravo zato razvili su otpornost i samostalnost, osobine za koje mnogi danas misle da su kod mlađih generacija rjeđe, piše YourTango.

Mnoge od tih životnih lekcija nisu učili planski, nego usput - ali su ih oblikovale u snalažljive i sposobne odrasle ljude, iako su danas takva iskustva u odgoju puno rjeđa.

Dosada potiče kreativnost

U današnjoj kulturi stalne zabave i brzog zadovoljstva, dosada se doživljava kao problem. No za djecu 70-ih bila je gotovo tajno oružje. Stručnjaci sa University of Virginia ističu da nestrukturirano vrijeme bez stalnog nadzora potiče kreativnost, snalažljivost i bolje upravljanje emocijama. Djeca koja su naučila sama osmisliti zabavu razvila su vještine koje su im kasnije u životu itekako koristile.

Prvo pokušaj sam

Budući da roditelji često nisu bili pri ruci da rješavaju svaki problem, djeca generacije X rano su naučila oslanjati se na sebe. Očekivalo se da prvo sami pokušaju nešto popraviti ili riješiti prije nego što zatraže pomoć. Starija djeca, koja su čuvala mlađe, često nisu imala drugog izbora nego sama pronaći rješenje. Kod nekih je to kasnije dovelo do pretjerane samostalnosti, ali većini je ta rana odgovornost pomogla da izrastu u otpornije i snalažljivije odrasle osobe.

Greške su dio učenja

Djeca koja smiju pogriješiti i iz toga nešto naučiti kasnije se lakše nose s kritikama i novim izazovima. Onaj tko se panično boji pogreške često izbjegava nove situacije. Djeca 70-ih naučila su da su greške normalan dio odrastanja. Upravo takva iskustva pomažu da osoba postane emocionalno zrela, samostalna i sposobna prilagoditi se promjenama.

Ne očekuješ pohvalu za baš sve

Bilo da je riječ o kućanskim poslovima ili o tome da napraviš pravu stvar i kad te nitko ne gleda, djeca 70-ih naučila su da za sve to neće dobiti posebnu pohvalu. Od njih se očekivalo da obave svoje obaveze i pomognu u kući - jer je to normalno, a ne zato da bi dobili nagradu. Kao odrasli, takvi ljudi obično ne traže stalno odobravanje za osnovne dužnosti; više ih pokreće vlastiti osjećaj odgovornosti nego tuđa pohvala.

Ustrajnost kad postane teško

Pripadnici generacije X često su marljivi i samomotivirani jer su odmalena učili da se mora zapeti i kad nije ugodno. Ako roditelji nisu bili tu da sve olakšaju, morali su naučiti izdržati nelagodu i dovršiti što su započeli. Tako su usvojili naviku da se trud isplati - i zato danas rjeđe odustaju kad naiđu na prepreke, bilo na poslu, u odnosima ili pri ostvarivanju osobnih ciljeva.

Sukobi su normalan dio života

Djeca 70-ih nisu odgajana da pod svaku cijenu izbjegavaju neugodne razgovore. Bilo da je riječ o svađi s prijateljem ili razgovoru s roditeljima o posljedicama lošeg ponašanja, učili su da je sukob normalan dio života. Osim što to pomaže u razvoju komunikacijskih vještina i emocionalne zrelosti, istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Science sugerira da suočavanje s nesuglasicama može potaknuti razvoj razmišljanja i izražavanja.

"Zato što ja tako kažem"

Generacija koja je često slušala rečenicu "zato što ja tako kažem" naučila je da za svaku odluku neće dobiti detaljno objašnjenje. Iako se takav pristup danas često preispituje, djecu je učio prihvaćanju granica, nošenju s frustracijom i poštovanju autoriteta. Naravno, važno je da djeca nauče zauzeti se za sebe, ali stalno ugađanje njihovim željama može dovesti do toga da teže podnose razočaranja kasnije u životu.

Život nije uvijek pošten

Djeca 70-ih rano su shvatila da život nije uvijek fer. To ih je učinilo otpornijima, ali i realnijima. Kao odrasli, lakše podnose udarce koje život donese. Studija objavljena u časopisu PLOS One upozorava da djeca koja stalno dobivaju sve što požele mogu razviti osjećaj da im sve pripada samo zato što to žele, što kasnije iskrivljuje njihovu sliku pravednosti. S druge strane, generacija X naučila je prihvatiti da stvari ponekad nisu poštene - i nastaviti dalje bez stalnog traženja krivca u drugima.

Strpljenje se uči čekanjem

Za razliku od današnje kulture "sve odmah", djeca 70-ih naučila su čekati. Nisu dobivali sve istog trena - morali su štedjeti, čekati red i nositi se s nelagodom čekanja. Takva iskustva ne uče samo strpljenju, nego jačaju samokontrolu i disciplinu kasnije u životu.

Samopouzdanje dolazi iz iskustva

Umjesto da se oslanjaju isključivo na tuđe pohvale kako bi se osjećali vrijedno, djeca 70-ih učila su graditi samopouzdanje kroz ono što rade. Shvatili su da ono dolazi iz odgovornosti, samostalnosti i prakse. Kao odrasli, manje ovise o tuđem mišljenju - više im znači ono što su sami postigli i naučili.