GOTOVO svaki roditelj barem se jednom našao u situaciji da mu dijete usred trgovine počne plakati, vrištati ili se bacati na pod. Takvi trenuci mogu biti iscrpljujući, osobito kada se dogode pred drugim ljudima, a roditelj ne zna kako reagirati.

Iako mogu izgledati zabrinjavajuće, ispadi bijesa, poznati i kao tantrumi, normalan su dio dječjeg razvoja, osobito kod djece mlađe od pet godina. Najčešće se javljaju kada je dijete umorno, gladno, frustrirano ili preplavljeno osjećajima koje još ne zna izraziti riječima.

"Do emocionalnog sloma dolazi kada je djetetov živčani sustav toliko preopterećen da više ne može obrađivati nove informacije i podražaje", objašnjava klinička psihologinja Annia Raja, osnivačica platforme Helm Psychology.

Većina ispada traje između dvije i 15 minuta, nakon čega se dijete obično smiri. No postoje znakovi koji roditeljima mogu pomoći da prepoznaju što se sprema i reagiraju na vrijeme.

Zašto djeca imaju ispade bijesa?

Najčešći uzroci su glad, umor, frustracija i previše podražaja iz okoline. Mala djeca još uvijek uče kako se nositi s osjećajima, a kada im nešto ne ide po planu, često reagiraju plačem, vikom ili bacanjem stvari.

"Jedan od najčešćih razloga takvih ispada jest uzrujanost koju dijete ne zna drukčije izraziti. Svojim ponašanjem zapravo pokušava nešto poručiti", objašnjava pedijatrica Elizabeth Harstad iz dječje bolnice u Bostonu.

Problem je često u tome što djeca žele biti samostalna, ali još ne znaju dovoljno dobro objasniti što žele. Veliku ulogu ima i temperament jer neka djeca burnije reagiraju na promjene i teže podnose razočaranja.

Ispadi bijesa obično se počinju javljati između 15. i 18. mjeseca života, a najčešći su između druge i treće godine. Kod većine djece postupno postaju rjeđi do pete godine.

Znakovi koji otkrivaju da slijedi ispad bijesa

Iako se ponekad čini da dijete odjednom počne vrištati ili plakati, često postoje znakovi koji upućuju na to da gubi strpljenje.

Dijete može postati razdražljivo, mrštiti se, stiskati šake, prigovarati ili govoriti glasnije nego inače. Neka djeca počnu bacati igračke, lupati nogama ili se čvrsto držati roditelja.

Psiholog Timothy J. Nguyen ističe da se kod djece koja su preopterećena podražajima mogu pojaviti i drugi znakovi, poput pokrivanja ušiju, žmirenja ili poteškoća s praćenjem jednostavnih uputa.

Važno je obratiti pozornost i na okolnosti. Ako je dijete preskočilo spavanje, dugo nije jelo ili je provelo nekoliko sati u bučnom prostoru, veća je vjerojatnost da će burno reagirati i na sitnicu.

Kako spriječiti ispad bijesa?

Ako primijetite da dijete postaje sve nervoznije, pokušajte reagirati prije nego što se potpuno uzruja. Psihologinja Raja savjetuje da najprije smanjite broj podražaja. Ako ste u trgovini, napravite kratku pauzu ili se maknite iz gužve. Ako je dijete gladno ili žedno, ponudite mu nešto za pojesti ili popiti.

Važno je i kako razgovarate s djetetom. Umjesto da stalno ponavljate "ne", pokušajte mu objasniti što može očekivati. Primjerice, umjesto "Ne možeš dobiti keks", recite: "Sada nećemo jesti kekse, ali možeš dobiti jedan nakon večere."

Pomaže i imenovanje osjećaja. Rečenice poput "Vidim da si ljut jer moramo ići kući" pokazuju djetetu da razumijete kako se osjeća.

Dobar način za smirivanje situacije može biti i davanje jednostavnog izbora. Umjesto naredbe "Odmah idemo u auto", pokušajte pitati: "Želiš li sam hodati do auta ili da te ja nosim?"

Najvažnije je ostati smiren

Koliko god bilo teško slušati vrištanje i plakanje, psiholozi savjetuju roditeljima da pokušaju ostati smireni. Vikanje, prijetnje i ljutnja mogu dodatno pogoršati situaciju.

Djeca u takvim trenucima trebaju pomoć odrasle osobe kako bi se smirila. Roditelj svojim mirnim glasom, ponašanjem i prisutnošću može pomoći djetetu da ponovno uspostavi kontrolu nad osjećajima.

Kada ispad prođe, nema potrebe odmah držati predavanja ili kažnjavati dijete zbog toga što se uzrujalo. Bolje je pričekati da se smiri, a zatim razgovarati o tome što se dogodilo i kako bi sljedeći put moglo drukčije reagirati.

Ako ste i sami izgubili strpljenje i povisili glas, u redu je ispričati se. Tako dijete uči da svi ponekad pogriješimo, ali i da možemo preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.

Kada potražiti pomoć?

Iako su povremeni ispadi bijesa očekivani dio razvoja, dobro je razgovarati s pedijatrom ili dječjim psihologom ako su vrlo česti, dugotrajni ili toliko intenzivni da dijete ozljeđuje sebe ili druge.

Savjet je dobro potražiti i ako se intenzivni ispadi nastavljaju u starijoj dobi ili ozbiljno otežavaju svakodnevni život.

Važno je zapamtiti da ispad bijesa ne znači da je dijete razmaženo ili loše odgojeno. U većini slučajeva riječ je o prolaznoj razvojnoj fazi tijekom koje dijete uči prepoznati, izraziti i kontrolirati svoje osjećaje.