VEĆ GODINAMA sve radije i češće na ovim se prostorima jedu razne azijske delicije i mnoge njihove izvedenice. Azijska hrana ovdje je postala trend, doduše dosta kasnije no u nekim drugim dijelovima svijeta, ali sve više uz ćevape, kebab, pizzu i burger jedemo i stir fry, gyoze, prženu rižu i svašta nešto "na kineski", bilo to manje ili više autentično i manje ili više loše, to jest dobro.

Kad otvorite Wolt, Bolt i Glovo, ne trebate se previše truditi da nađete nešto azijsko, a drukčije nije ni kad šetate po gradu. Ima tu šminkerskih mjesta zbog kojih ćete morati prevrtati madrac da biste platili večeru, a ima i povoljnijih opcija, od kojih su neke, nažalost, i prilično lošije, pa su, primjerice, rezanci raspadnuti na centimetarske komadiće, a među sastojcima se nađu i neki, u najmanju ruku, čudnovati sastojci.

Koliko god volimo stoput isprobane fusion aseve, danas smo se odlučili malo vratiti u prošlost i otići u kineski restoran. Prije puno godina počelo je njihovo masovno propadanje, a otprilike tada smo i zadnji put bili u jednom takvom.

Ništa se nije promijenilo

Otišli smo u China House u zagrebačkom kvartu Sigečica, čiji će vas interijer, a i eksterijer, malo vratiti u prošlost. Bio je ponedjeljak i restoran je bio skroz prazan, iako smo primijetili kako iz kuhinje izlazi dosta hrane za dostavu. Sjeli smo, jer zašto ne?

Cijene su dobre, no jelovnik je kao lektira - nema mu kraja (ako vas zanima, stavili smo ga u galeriju ispod glavne slike pa ga potražite tamo). Nakon što smo prešli svih 15 stranica, odlučili smo se za Wan-tan juhu, spring rollse, piletinu Gonbao, svinjetinu u slatko-kiselom umaku, kuhanu rižu i pirjane rezance kao prilog te pohani sladoled i pržene banane za kraj. Pa, krenimo redom.

Wan-tan juha (2.30 eura/17.32 kn)

Da smo za ovu cijenu dobili bistru juhu jantarne boje i dubokog okusa, sa svilenkastim dumplingsima koji su punjeni svinjetinom, gdje bi nam bio kraj. Inače, kako se za domaću pileću juhu na Balkanu voli reći da je kućni lijek za prehladu, tako bismo dobroj Wan-tan juhi mogli pripisati titulu lijeka za mamurluk. Ali, čekajte malo - napisali smo dobroj.

Ova je juha, nažalost, bila ne samo loša već i pokvarena. Odbojan i oštar miris po natrulom povrću bio je prva crvena zastava, a okus je to samo potvrdio. U juhi su bili mrkva, grašak i rezanci svježeg kupusa koji je bilo teško identificirati na prvu, s obzirom na to da je bio u više nijansi - od svijetlosive do tamnozelene.

I, čini se, upravo je on zaslužan za taj neugodan miris i okus. Zapravo, ova juha primarno bi se mogla klasificirati kao voda u kojoj se kuhao lešo kupus, koja je onda ostavljena par dana na sobnoj temperaturi da se skiseli. Svakako nejestivo, možda i opasno za pojesti.

Spring rolls (2.60 eura/19.58 kuna)

Iako smo bili u strahu da bismo ovdje mogli dobiti one gotove, pa samo na licu mjesta ubačene u fritezu smrznute proljetne rolice iz nekog azijskog web shopa, čini se kako ih rade sami.

Tijesto je odlično hrskavo, mrvicu masno, a nadjev je opet svježi kupus, sad dinstani. Bilo je i par mrvica (doslovno mrvica) mljevenog mesa, koje je zapravo nepotrebno jer se ne osjeti ni u mirisu ni okusu. Ne bismo imali ništa protiv da su rolice u vegetarijanskom izdanju, a da je uz kupus bilo, primjerice, i proprženih trakica mrkve i (mladog) luka.

Uz rolice smo dobili slatko-kiseli umak, onaj kupovni koji koriste gotovo svi azijski restorani u Zagrebu, no bio je toliko razvodnjen da nije imao miris ni okus.

Svinjetina u slatko-kiselom umaku (8.20 eura/61.78 kuna)

Slatko-kiseli umak ovdje podrazumijeva onaj koji nam je ostao od predjela, a svinjetina su zapravo kockice pržene u tijestu. Moglo bi biti dobro, barem tako zvuči, ali miris i okus tog tijesta ne odaje dojam da smo dobili glavno jelo, već desert, i to fritule, one brze fritule s jogurtom koje svi pečemo doma.

S obzirom na to da svinjetina ovdje nije imala ni miris ni okus, a umak isto tako, ovaj je dio bio nalik umakanju fritule u razrijeđeni kečapasti umak.

Gonbao piletina (8.20 eura/61.78 kuna)

Srednje ljuto, rekli su nam, i stvarno je tako bilo, možda i manje. Zapravo, piletine je bilo tu i tamo koji komadić, a većina jela bile su par sekundi dinstane kocke luka, dobre dvije glavice. I sve to u istom slatko-kiselom umaku u koji istovremeno umačemo fritula-svinjetinu, samo je ovdje dodano mljevenog čilija, da na kraju zažari u grlu, s obzirom na to da je Gonbao poznat kao ljuto jelo.

To je čak i jedini okus koji smo osjetili, s obzirom na to da je sve iznimno bljutavo, naročito za kinesku hranu. Teško bi bilo ovo jelo nazivati piletinom jer je nje bilo u tragovima. Prije bi se moglo zvati kratko dinstan luk iz Metroa.

Desert: Pržene banane (2.50 eura/18.84 kune) i pohani sladoled (3.20 eura/24.11 kuna)

Sjećate se ove gore spomenute svinjetine u tijestu za fritule? Čini se kako je to jedno tijesto zaista za sve, no ovdje čak nije ni toliko problematično s obzirom na to da smo na slatkom. Sladoled, kad smo zagrabili kroz prženi omotač i došli do njega, nije bio ni toliko loš.

Odabrali smo vaniliju, ima još i čokolada, i bio je iznenađujuće vanilast. Problem je što smo dobili sve to u zdjelici punoj ulja. Banane su bile simpatičan desert, ali opet prilično uljaste.

Tužna večera

Sve u svemu, naša je večera u China Houseu krenula gotovo pa toksično s juhom, malo poskočila s hrskavim tijestom kod spring rolica, a onda opet potonula s lošim glavnim jelima. Desert nas je malo razveselio, no nedovoljno da bismo se ovdje vratili jesti, plus što je bio preuljast.

Problem je što se svježi kupus gura i gdje mu nije mjesto, od umaka koristi se samo slatko-kiseli s vodom, a i nemoguće je ne zamijetiti kako nedostaje bilo kakve volje i želje da se u kuhinji spravi nešto imalo pristojno za goste. Žao nam je to vidjeti i ostavlja, još više od hrane, gorak okus u ustima, no što je - tu je.

Možda ljubav, uz ispravne sastojke naravno, stvarno jest tajni sastojak svakog finog jela. Nadamo se da će ista ta ljubav naći put i do China Housea, pa ipak promijenimo mišljenje i vratimo se jednig dana na Sigečicu na mirisnu, ukusnu, slatku, kiselu, slanu i ljutu kinesku večeru.