EUROPSKA putnička komisija (ETC), jedno od najvažnijih turističkih udruženja u Europi, upravo je objavila izvješće za prve mjesece 2025. ETC konstatira da potražnja za turističkim putovanjima u Europi postojano raste: dosad je zabilježeno 4,9 posto više dolazaka i 2.2 posto više noćenja nego lani. Samo dvije od 29 promatranih zemalja ne bilježe rast u 2025. Riječ je o Hrvatskoj i Islandu.

Ovaj dosta veliki debakl potvrdio je i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić koji je nedavno ponovno upozorio da Hrvatska zbog visokih cijena stalno gubi udio na tržištu i da potrošnja po gostu pada već dvije godine. 

U predsezoni je, nadalje, došlo do drastičnog pada dolazaka njemačkih, nama najvažnijih turista; prema preliminarnim brojkama, predsezonu su zasad iznijeli hrvatski gosti. Čak je i ministar turizma, uz napomenu da smo u prvih nekoliko mjeseci 2025. porasli za par postotaka (nije precizirao koliko), priznao da je hrvatski turizam u svibnju u minusu.

Trendovi u 2025. očito slijede dvije prethodne loše turističke godine. Turizam u Hrvatskoj, naravno, neće propasti, no očigledno je da se hrvatski turistički model u mnogočemu istrošio i da je neophodno hitno promijeniti hrvatsku turističku filozofiju i praksu. Za takvo što, međutim, sadašnje turističke vlasti nisu sposobne. Evo osam smrtnih grijeha hrvatskog turizma (ima ih, naravno, više, ali ovi su najgori) koji su nas doveli do stagnacije i pada.

1. Previsoke cijene

Poslije odlične sezone 2022. cijene u Hrvatskoj su podivljale. Dubrovnik i dalmatinski otoci po mnogim su pokazateljima skuplji od Barcelone i Baskije, i bitno skuplji od Lisabona. Hrvatska je danas definitivno cjenovno nekonkurentna.

2. Loš imidž

Hrvatske turističke vlasti nisu učinile ništa da poprave loš imidž hrvatskog turizma, jer ne znaju moderno komunicirati. Većina propagandnih materijala koje proizvode hrvatske turističke zajednice neupotrebljiva je, zastarjela i dosadna. Ne postoji krizni menadžment ni sposobnost trenutačne efikasne reakcije na krizne situacije.

Kad se u medijima i na društvenim mrežama važnih emitivnih tržišta pojave kompromitirajući sadržaji o hrvatskom turizmu, nema ih tko uvjerljivo pobiti. Hrvatski turizam definitivno gubi informacijski rat.

3. Strategija hrvatskog turizma

Strategija hrvatskog turizma do 2030. godine, usvojena za vrijeme mandata bivše ministrice turizma Nikoline Brnjac, poguban je dokument kojeg treba odmah ukinuti. Evo zašto. Prvo, taj dokument polazi od nedefiniranog ideologema održivosti, pa nameće tezu da je održivost važnija od rasta.

Što nas je, eto, dovelo do činjenice da je u 2025. godini Hrvatska jedna od samo dvije europske zemlje u kojoj turizam ne raste. Drugo, u Strategiji hrvatskog turizma potpuno je zanemarena gastronomija; u suvremenom turizmu gastronomija je jedan od glavnih pokretača putovanja i turističkog rasta. Jedini zaista dobar segment Strategije jest borba protiv daljnje apartmanizacije obale.

4. Žalosno stanje gastronomije

U samo dvije hrvatske regije, Istri i Kvarneru, sustavno se i uspješno radi na postizanju viših gastronomskih standarda s lokalnim značajkama i na efikasnom promoviranju lokalne gastronomije za što su zaslužne i lokalne turističke vlasti.

Svugdje drugdje na Jadranu, osim u par malih, izdvojenih džepova, restoranska je scena mediokritetska do trećerazredna, i nikoga nije briga što je tako. Stanje gastronomije i ugostiteljstva osobito je teško na najpoznatijim hrvatskim otocima, Hvaru i Braču, kao i u samom Dubrovniku, u kojem se dulje od deset godina nije otvorio novi restoran višeg međunarodnog ranga.

5. Izostanak luksuznih svjetskih hotelskih brendova

Hyatt Regency u manje od mjesec dana drastično je poboljšao sliku zadarskog turizma. Hrvatskom turizmu hitno treba bar dvadesetak velikih hotela poput zadarskog Hyatta ili još luksuznijih.

Ali, luksuzni međunarodni hotelski brendovi uporno zaobilaze Hrvatsku za što postoji niz razloga: od korupcije, preko kompliciranih vlasničkih odnosa nad zemljištem i nekretninama, do nesposobnosti lokalnih i državnih vlasti da privuku vodeće svjetske hotelske brendove. Dok se na Jadranu ne otvore hoteli poput Peninsule, St. Regisa ili Four Seasonsa, hrvatski turizam neće biti osobito ozbiljan.

6. Dominacija ideologije četiri zvjezdice

Hrvatski turistički investitori, s iznimkom dvije velike kompanije, smatraju da je najisplativije graditi hotele s četiri zvjezdice, pa je tako obala prepuna dosadnih, beskarakternih, tek umjereno udobnih spavaonica s velikim bazenima.

Problem hotela s četiri zvjezdice, kao i hotela s lažnih pet zvjezdica, jest što oni privlače goste relativno ograničene kupovne moći, koji se brzo prebacuju na jeftiniju destinaciju. Upravo se to događa hrvatskom turizmu u zadnje dvije godine.

7. Demagogija o kontinentalnom turizmu

Hrvatske turističke vlasti već petnaestak godina sustavno troše dosta novca na promociju kontinentalnog turizma. Što je naizgled lijepo i dobronamjerno, ali se u stvarnosti radi o crnoj demagogiji.

Osim Zagreba i Plitvičkih jezera, Hrvatska nema preduvjete za razvoj kontinentalnog turizma jer u kontinentalnoj Hrvatskoj ne postoji minimalna turistička infrastruktura (hoteli, kritična masa restorana), ni dovoljno profilirani sadržaji koji bi privukli velik broj stranih turista.

Što bi se dogodilo da Osijek i prelijepu Baranju tijekom jednog vikenda posjeti šezdeset tisuća stranih turista? Gdje bi spavali, gdje bi jeli? U središnjoj Slavoniji stanje je još mnogo gore.

8. Sustavne laži o turističkim rezultatima

Hrvatska Vlada već dvije godine namjerno laže hrvatskoj javnosti o rezultatima hrvatskog turizma. Tvrdi se da su rezultati dobri, jer je zarađeno malo više nego lani.

No, ako se u takvu interpretaciju turističkih rezultata, kojom Vlada pokušava prikriti očiglednu krizu hrvatskog turizma, ubaci postotak inflacije, jasno je da se u zadnje dvije godine realno zarađuje manje. Kao što to uostalom konstatira Hrvatska narodna banka.

Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.