S ODRASTANJEM se odnos s roditeljima neizbježno mijenja - ponekad nabolje, a ponekad nagore. Izgradnja zdrave dinamike u toj novoj životnoj fazi zahtijeva trud, a ključni su jasna komunikacija, poštovanje i empatija svih uključenih.

Terapeutkinja Nedra Glover Tawwab, autorica knjige "Postavite granice, pronađite mir", na Instagramu je podijelila objavu pod naslovom "Stvari koje odrasla djeca žele čuti", navevši niz jednostavnih, ali snažnih fraza koje roditelji mogu uputiti svojoj odrasloj djeci, piše HuffPost.

"Odrasla djeca često od roditelja čeznu čuti riječi potvrde, poput priznanja za bol iz prošlosti ili izraza razumijevanja", rekla je za HuffPost bračna i obiteljska terapeutkinja Lara Morales Daitter.

"Takve potvrde mogu imati golemu iscjeljujuću moć, pogotovo ako su roditelji u prošlosti bili zaokupljeni vlastitim izazovima, zbog čega emocionalne potrebe djeteta nisu bile zadovoljene." U nastavku je šest važnih poruka koje roditelji mogu uputiti svojoj odrasloj djeci kako bi poboljšali odnos.

"Žao mi je."

Upravo te dvije riječi mnoga odrasla djeca žele čuti više od ičega, rekao je za HuffPost terapeut i autor Jor-El Caraballo. "Pripadnici generacije X, milenijalci, pa čak i neki iz generacije Z, sve se više osvrću na svoje djetinjstvo i počinju u potpunosti shvaćati kako su odluke njihovih roditelja utjecale na njih", rekao je Caraballo.

"U nekim slučajevima, te su odluke stvorile izazove za njihovo mentalno zdravlje. Mogućnost da roditelji to priznaju i ispričaju se bila bi velika pobjeda za odraslu djecu koja nastoje prekinuti negativne obiteljske obrasce i krenuti naprijed s boljim mentalnim zdravljem."

Arielle Dualan, također bračna i obiteljska terapeutkinja, naglasila je važnost isprike za bol koju su roditelji možda prouzročili, čak i nenamjerno. "Većina odrasle djece shvaća da njihovi roditelji nisu savršeni i da su imali najbolje namjere", rekla je.

"Neki se roditelji teško nose s priznavanjem boli, namjerne ili nenamjerne, koju su možda nanijeli svojoj djeci u bilo kojoj fazi života." Dodavanje pitanja "Kako ovo možemo popraviti?" može ispriku učiniti još snažnijom. "Preuzimanje odgovornosti ne samo da stvara prostor za emocionalni oporavak i povezivanje, već je i model poniznosti i iscjeljivanja odnosa za odraslo dijete, što se može prenijeti i na druge odnose u njegovom životu", dodala je Dualan.

Caraballo je istaknuo da je roditeljima iz određenih kultura teže ispričati se djeci. "Kao terapeut radim s mnogo crnačkih klijenata i često vidim da roditelji postanu obrambeni ili tvrdoglavi kad djeca izraze zabrinutost zbog svog odgoja", rekao je.

"Razlozi su brojni, neki osobni, a drugi kulturološki. Može postojati velik pritisak da se 'sačuva obraz'. Mislim da bi za crnačke obitelji bilo nevjerojatno ljekovito pokušati normalizirati roditeljske isprike djeci kada je to prikladno." Dualan, specijalizirana za rad s odraslom djecom imigrantskih roditelja, primijetila je slične poteškoće.

Objasnila je da su roditelji možda odrasli u okruženju gdje su se morali usredotočiti na osnovne potrebe poput sigurnosti, dok su njihova djeca odrasla sa zadovoljenim tim potrebama, što im je omogućilo da prioritet daju emocionalnoj povezanosti.

"Bila sam u fazi preživljavanja."

Iako ova izjava nije isprika za loše roditeljstvo, njome se priznaje da je roditelj, dok je pokušavao sve držati pod kontrolom, zapravo griješio, rekla je Glover Tawwab.

"Mladoj odrasloj osobi, pogotovo bez djece, može biti vrlo teško sagledati svoje djetinjstvo izvan vlastite perspektive djeteta i shvatiti da je roditelj bio odrasla osoba koja je imala posao, morala kuhati po povratku kući, održavati prijateljstva i raditi sve te stvari dok vas je odgajala", objasnila je.

Razgovor o svemu što se tada događalo može pružiti koristan kontekst i razumijevanje. "Da sam imala više podrške, više sredstava, više novca, da nisam prolazila kroz razvod, da se nisam borila s tko zna čime - iskreno priznavanje tih stvari i razgovor o njima može biti vrlo ljekovito za odnos", rekla je Glover Tawwab.

"Stvarno sam ponosan/na na tebe."

Bez obzira na dob, djeca žele znati da su njihovi roditelji ponosni na osobu kakva su postala i na ono što su postigla. "Mnogi stariji roditelji odgajali su svoju djecu da 'budu bolja' i teže višem od onoga što su oni sami imali", rekao je Caraballo.

"To je mnoge od nas ispunilo određenom tjeskobom oko toga koliko smo uspješni. Čuti 'Ponosan sam na ono što si postigao i tko si' može biti svjetionik nade za starije milenijalce koji preispituju svoja postignuća i mjesto u životu."

"Tvoj put je drugačiji od mojeg, ali te podržavam."

Neki roditelji potiču svoju odraslu djecu da slijede put sličan njihovom jer vjeruju da je to "ispravan" put - poznatiji, konvencionalniji ili stabilniji. Međutim, ispunjenje se može pronaći na mnogo načina, čak i ako su posve drugačiji od onoga koji su odabrali vaši roditelji.

Čuti od njih da poštuju i podržavaju vašu odluku da živite život po vlastitim pravilima ima veliku snagu. "Ova izjava priznaje jedinstvenost životnog puta odraslog djeteta i potvrđuje njegovu neovisnost u donošenju životnih odluka", rekla je Morales Daitter. "Ona prenosi roditeljsko prihvaćanje i potvrdu, potičući osjećaj osnaženosti i emocionalne dobrobiti."

"Želiš li savjet ili samo da te saslušam?"

Kada se odraslo dijete suoči s izazovom, ponekad mora samo pronaći put kroz njega, bez da ga roditelj spašava. "Roditelji odrasle djece moraju se sjetiti: 'I ja sam griješio. I ja sam donosio loše odluke'", rekla je Glover Tawwab. "Govorim iz pozicije mudrosti i znanja stečenog nakon što sam i sama isprobala neke stvari o kojima moja djeca govore."

Izravno pitanje uklanja nagađanje i pokazuje da vjerujete kako je vaše dijete sposobno samo riješiti problem. Kada odgajate odraslu osobu, "uloga nije uvijek štititi, kao što je možda bila dok ste bili mlađi", dodala je Glover Tawwab.

"Sada je uloga slušati, promatrati i pitati želite li povratnu informaciju. Ali uskočiti i reći: 'Oh, imam savršen odgovor za tebe i moraš to učiniti' ponekad nije dobrodošlo." Iako je prirodno da roditelji žele zaštititi djecu od ponavljanja istih grešaka, to "ne daje prostor odraslom djetetu da se potvrdi kao zasebna osoba", rekla je Dualan, "niti omogućuje roditelju da nauči tko je njegovo odraslo dijete postalo."

"I dalje sam tu za tebe."

Postoji nešto lijepo i utješno u spoznaji da vam, čak i u odrasloj dobi, roditelj može biti sigurno utočište. "Roditeljstvo ne prestaje kad djeca odrastu. Samo se odnos mijenja", rekao je Caraballo.

"Iako bi stariji roditelji trebali preusmjeriti fokus s brige o djeci na druge osobne interese, to ne znači da ne mogu i dalje biti uključeni i puni poštovanja saveznici u životima svoje djece. Pronalaženje pravih granica, uz istovremeno održavanje aktivne prisutnosti i brige, delikatan je, ali važan ples", dodao je.