AKO STE roditelj malog djeteta, vjerojatno znate večernju rutinu napamet: kupanje, pidžama, pranje zubi… a onda - priča za laku noć. Imate možda cijelu policu knjiga, ali vaše dijete inzistira samo na jednoj. I tako svaku večer. Tjednima. Ponekad i mjesecima.

Roditeljima to može djelovati iscrpljujuće. No za dijete, ta ponavljanja su zlata vrijedna - pružaju osjećaj sigurnosti, grade samopouzdanje i potiču rano usvajanje čitalačkih vještina.

"Djeca počinju povezivati slike s riječima, razvijaju osjećaj za rutinu i doživljavaju sigurnost i povezanost s vama", kaže razvojna psihologinja Aliza Pressman, autorica knjige Your Essential Guide to Raising Good Humans. "Iz jednog čitanja dobivate višestruke koristi."

Djeca vole rutinu jer im pruža sigurnost

Mala djeca napreduju kad imaju strukturu. Sustavna analiza 170 studija provedenih od 1950. do 2020. godine pokazala je da rutine pozitivno utječu na dječji razvoj - od kognitivnog i emocionalnog zdravlja do boljih socijalnih i tjelesnih sposobnosti - i da štite dijete u stresnim okolnostima.

Iako znanstvenici još istražuju zašto rutine tako snažno potiču razvoj, jasno je da djeci daju ono što rijetko dobiju: osjećaj kontrole. U svijetu gdje odrasli donose sve odluke, rutina djetetu pruža okvir u kojem se može osjećati sigurnije i snažnije.

"Kad god dijete traži utjehu i sigurnost, prirodno će posegnuti za onim što mu je poznato i predvidivo", objašnjava Pressman, voditeljica podcasta Raising Good Humans. "Ako to prepoznate i dopustite, to je oblik vrlo osjetljivog i podržavajućeg roditeljstva."

Ponavljanje razvija jezične vještine

Rutine, uključujući ponavljanje priča ili pjesmica, pomažu djeci u razvoju jezika, ističe profesorica Deborah Wells Rowe s Vanderbilt sveučilišta.

"Te predvidive zajedničke aktivnosti s vremenom postaju podloga za učenje različitih vještina", kaže Rowe. I to ne vrijedi samo za složene knjige - čak i kod jednostavnih slikovnica djeca svaki put mogu uočiti nešto novo.

S vremenom djeca bolje razumiju radnju i likove, uče prepoznavati emocije i predviđati smiješne dijelove. Dok roditelju djeluje kao već viđeno, za dijete je to prilika za dublje razumijevanje. Na kraju, mnoga djeca zapamte cijele dijelove teksta i "čitaju" ih roditelju, što im daje osjećaj uspjeha.

"Na početku postavljamo jedno pitanje, a kod tisućitog čitanja razgovor je sasvim drugačiji", kaže Rowe. "Svaka ta mala interakcija je nova prilika za učenje."

Kako preživjeti čitanje iste knjige iznova i iznova?

Pressman i Rowe priznaju da roditeljima to može biti naporno, ali imaju nekoliko savjeta.

• Uključite dijete aktivno u čitanje: Pratite prstom riječi dok čitate, pokazujte slike, postavljajte pitanja. Zamolite dijete da ono pročita vama - na razini na kojoj može.
• Pratite napredak: Iako se knjiga ne mijenja, dijete raste. Možda će najprije grebati sliku zeca, misleći da je pravi, a kasnije će ga pokazati kad ga pitate. Jednog dana, možda će i samo pokazati riječ "zec" jer ju zna pročitati.
• Ako vam ide na živce - napravite pauzu: "Možete slobodno maknuti knjigu na neko vrijeme", kaže Pressman. „Dijete će naći novu omiljenu.“ Niste loš roditelj ako se zasitite.

I zapamtite: koliko god ova faza trajala, nije vječna. Uskoro će vaše dijete samo čitati omiljene serijale, a vama će možda nedostajati zajednička večernja čitanja.