U VIŠE istraživanja odraslih osoba pronađena je genetska predispozicija za probleme sa snom, poput nesanice. Znanstvenici su se zapitali postoji li isti fenomen i među djecom te dobili dokaze da se genetska osjetljivost na to da dijete bude loš spavač može pronaći već u ranoj dobi.

"Obično smatramo da se nesanica razvija kasnije u životu, ali dobili smo dokaze da su najraniji znakovi rizika od nesanice u odrasloj dobi već prisutni u ranom djetinjstvu", izjavio je dr. Eus van Someren, voditelj odjela za spavanje i kogniciju na Nizozemskom institutu za neuroznanost u Amsterdamu, za CNN.

Stručnjaci su otkrili da je genetska predispozicija za razvoj nesanice kod djece bila povezana sa simptomima sličnim nesanici koje su prijavile njihove majke. No, ti simptomi nisu bili detektirani uređajima za praćenje sna, koji su objektivniji.

Majke su izvještavale o navikama spavanja djece

Ispitano je 2458 europske djece, otprilike polovica su bile djevojčice. Studija je uključivala trudnice s datumom poroda između 2002. i 2006. kako bi se pratilo zdravlje njihove djece od prenatalne do odrasle dobi. U sklopu studije stručnjaci su prikupljali uzorke DNA iz krvi pupkovine ili od djece kada su imale 6 godina.

Kada su djeca imala 1.5 godina, 3 godine, 6 godina te između 10 i 15 godina, njihove su majke sa stručnjacima dijelile detalje o njihovom spavanju. Navodile su informacije poput toga jesu li djeca imala problema zaspati, jesu li spavala manje od većine djece ili su se često budila tijekom noći. 975 sudionika nosilo je satove za praćenje sna devet dana, dva puta između 10. i 15. godine.

Kako djetetu osigurati zdrav san?

Neke su majke imale percepciju nesanice čak i kada djeci zapravo nije nedostajalo sna, u smislu količine.

"Ponekad kvaliteta sna jednostavno možda nije dovoljno dobra", rekla je dr. Amita Sehgal.

Ipak, još uvijek postoji nada za zdrav san vašeg djeteta. Servirajte večeru nekoliko sati prije odlaska u krevet, zamračite sobu i izbjegavajte korištenje ekrana barem sat do dva prije spavanja.

"Kada vaše dijete treba konzultirati stručnjaka, ovisi o ozbiljnosti problema. Zapitajte se djeluje li dijete normalno i sretno. Možda uopće ne morate previše intervenirati", istaknula je Sehgal.