ANKSIOZNOST nije rezervirana samo za odrasle. Djeca je također mogu doživljavati, ali često na vrlo suptilan i prikriven način. Povremena nervoza normalan je dio odrastanja, no skrivena anksioznost može ozbiljno utjecati na djetetov san, školski uspjeh i odnose s vršnjacima.

Mnogi mališani vrlo vješto skrivaju svoje brige, iza osmijeha, šutnje ili težnje savršenstvu, što roditeljima otežava prepoznavanje problema. Upravo zato važno je naučiti prepoznati tihe signale koji otkrivaju da se dijete bori s tjeskobom, piše Times of India.

Stalna potreba za potvrdom

Pitanja poput "Jesi li siguran da ćemo biti dobro?" ili "Obećaj da se ne ljutiš na mene?" često su znak duboke nesigurnosti. Anksiozna djeca ponavljaju ista pitanja, iako znaju odgovor, jer im potvrda donosi kratkotrajni mir.

Roditeljima može pomoći smiren odgovor i istovremeno učenje jednostavnih tehnika samoumirivanja, poput dubokog disanja ili pisanja dnevnika. Takav pristup jača osjećaj sigurnosti i gradi otpornost na neizvjesnost.

Perfekcionizam kao maska straha

Neka djeca pretjerano teže savršenstvu, u školi, sportu ili hobijima, ne zato što su ambiciozna, nego zato što se boje pogriješiti. I najmanja pogreška može izazvati snažnu uznemirenost, pa izbjegavaju aktivnosti u kojima nisu sigurna da će biti najbolja.

Perfekcionizam tako postaje njihov način kontrole. Umjesto naglašavanja rezultata, važno je poticati trud, kreativnost i ustrajnost te ih podsjećati da su pogreške normalan i nužan dio učenja.

Neobjašnjive glavobolje, bolovi u trbuhu ili umor

Djeca vrlo često izražavaju emocionalni stres kroz fizičke simptome, osobito kada još ne znaju jasno opisati svoje osjećaje. Ako se glavobolje, bolovi u trbuhu ili iscrpljenost najčešće javljaju prije škole ili društvenih aktivnosti, moguće je da je riječ o anksioznosti.

Ako liječnički pregled ne otkrije uzrok, korisno je nježno razgovarati o njihovim strahovima i pratiti kada se simptomi pojavljuju. Sigurno okruženje u kojem dijete može bez srama podijeliti brige ključno je za sprječavanje kroničnih tegoba.

Povlačenje iz društva i izbjegavanje situacija

Ako se dijete naglo počne povlačiti, odbija druženja ili provodi sve više vremena samo, to može biti znak da se bori s unutarnjim nemirom. Strah od osude ili neugodnosti često ih navodi da izmišljaju razloge kako bi izbjegli školu ili događaje.

Umjesto nametanja obveza, važno je priznati njihove osjećaje i pružiti podršku porukom poput: "U redu je osjećati se nervozno, bit ću uz tebe". Postupno izlaganje društvenim situacijama, uz ohrabrenje, može pomoći povratiti samopouzdanje.

Problemi sa snom

Teškoće s uspavljivanjem, buđenja tijekom noći ili ružni snovi čest su pratitelj tjeskobe. Noću, bez dnevnih distrakcija, brige djeluju veće, a misli intenzivnije. Umirujuća večernja rutina, koja može uključivati prigušena svjetla, čitanje ili glazbu, može pomoći djetetu da se opusti. Razgovor prije spavanja o onome što ga brine dodatno smanjuje napetost i olakšava mirniji san.