OGRANIČAVANJE vremena koje djeca provode pred ekranima može imati dugoročne koristi, a mnogi roditelji smatraju da su te prednosti vrijedne suočavanja s dječjim negodovanjem i ispadima bijesa. Sve više istraživanja pokazuje da pretjerano korištenje ekrana može negativno utjecati na dječje ponašanje, san i razvoj određenih vještina, piše Your Tango.

Raspravu o ovoj temi pokrenula je objava jedne buduće majke na Redditu. Napisala je da sa suprugom planira uvesti stroža pravila oko korištenja uređaja, ali iznenadilo ju je koliko joj ljudi govori "pričekajte samo", sugerirajući da je postavljanje granica puno teže kada djeca malo porastu. U komentarima su joj drugi roditelji podijelili svoja iskustva i istaknuli prednosti koje su primijetili kod svoje djece u usporedbi s vršnjacima koji imaju gotovo neograničen pristup ekranima.

Manje ispada bijesa i problema u ponašanju

Mnogi roditelji tvrde da djeca koja provode manje vremena pred ekranima imaju manje ispada bijesa. To se poklapa s nekim istraživanjima koja su pronašla povezanost između većeg vremena pred ekranima i kasnijih problema s kontroliranjem emocija.

Jedno kanadsko istraživanje pokazalo je da je dodatnih sat vremena dnevno pred ekranom povezano s većom vjerojatnošću pojave ljutnje, frustracije i agresivnog ponašanja godinu dana kasnije. Druga istraživanja također sugeriraju da pretjerano oslanjanje na ekrane, posebno kada ih roditelji koriste za brzo smirivanje djeteta, može otežati razvoj sposobnosti samostalnog nošenja s jakim emocijama.

Razvijenija kreativnost i samostalnost

Aktivnosti bez ekrana, poput crtanja, slaganja kockica, igre uloga ili čitanja, potiču razvoj komunikacijskih i motoričkih vještina na načine koje pasivno gledanje sadržaja ne može zamijeniti. Roditelji također navode da se njihova djeca lakše dulje sama zaigraju i pronađu vlastitu zabavu.

Ta se sposobnost ipak razvija postupno. Djeci treba vremena da nauče provoditi vrijeme bez stalne zabave izvana, a postupno produljivanje razdoblja samostalne igre može im pomoći u razvijanju neovisnosti.

Bolja kvaliteta sna

Jedna od najčešće spominjanih prednosti ograničavanja ekrana je bolji san. Korištenje uređaja prije spavanja može otežati uspavljivanje jer svjetlo ekrana i sadržaj koji djeca gledaju mogu odgoditi osjećaj pospanosti.

Djeci je pritom posebno teško sama odlučiti kada je vrijeme za prestanak korištenja uređaja jer još razvijaju sposobnost samokontrole. Zbog toga roditeljske granice često imaju važnu ulogu u stvaranju zdravih navika spavanja.

Umjerenost je ključna

Ipak, potpuno zabranjivanje ekrana nije nužno najbolji pristup. Jedna učiteljica na Redditu podijelila je svoje iskustvo s učenicima čiji su roditelji potpuno zabranjivali ekrane. Prema njezinu mišljenju, neka su djeca zbog toga postala još više zainteresirana za uređaje kada su im napokon bili dostupni.

S druge strane, primijetila je da djeca bez ikakvih ograničenja ponekad imaju problema s komunikacijom s vršnjacima i pronalaženjem kreativnih načina igre. Zato je za svoju djecu odabrala sredinu. "Nekad možeš gledati u ekran, a nekad ne možeš. O tome odlučujem ja", opisala je svoje pravilo.

U praksi to znači da njezina djeca ponekad provedu cijelo subotnje poslijepodne pred ekranom, dok ga drugim danima uopće ne koriste. Takav pristup, smatra ona, pomaže im da tehnologija ne postane jedina zabava.

I brojna suvremena pravila za korištenje ekrana naglašavaju važnost ravnoteže. Umjesto isključivog fokusiranja na broj minuta, važno je obratiti pažnju na to što djeca gledaju, koliko su roditelji uključeni i zamjenjuje li ekran druge važne aktivnosti poput igre, kretanja, razgovora i odmora.

Bez obzira na pristup koji roditelji odaberu, negodovanje djece zbog ograničenja gotovo je neizbježno. Ipak, s vremenom se većina djece prilagodi novim pravilima, a koristi stvaranja zdravijih navika često postanu vidljivije od početnih rasprava.