NASLOVI o padu nataliteta i globalnom trendu odgađanja osnivanja obitelji odavno su postali uobičajeni. Umjesto da se vjenčaju i imaju djecu u ranim dvadesetima, mnogi parovi odgađaju roditeljstvo za tridesete pa čak i četrdesete godine. Iako se često pretpostavlja da je riječ o financijskoj odluci, to nije jedini razlog zašto milenijalci čekaju. Ključno pitanje nije samo mogu li si priuštiti obitelj, već i mogu li se nositi s mentalnim opterećenjem koje ona donosi.

To je potvrdilo i istraživanje organizacije Count On Mothers, koje je prikazalo iskustva majki diljem SAD-a. Lauren Prentiss iz te organizacije izjavila je za Newsweek da se upravo stres pokazao kao najčešće navedena prepreka za osnivanje obitelji.

"U našem istraživanju Pulse Check 2025 čak 53 posto majki navodi da se teško brine o vlastitom mentalnom zdravlju, a kao glavnu prepreku ne navode novac, već nedostatak vremena. Majke su sve zabrinutije i za emocionalnu dobrobit svoje djece uslijed sve većeg stresa i stalne utrke s vremenom", rekla je Prentiss.

Uz financijski teret, mora se uzeti u obzir i onaj koji se odnosi na mentalno zdravlje. Poduzetnica Britt Riley, osnivačica The Haven Collectiona, mreže vrtića koja obiteljima nudi fleksibilnu skrb, smatra da anksioznost potaknuta društvenim mrežama dodatno pogoršava ovaj trend. Prethodne generacije nisu se morale uspoređivati s "mamama-influencericama", no Riley sugerira da se milenijalci osjećaju preopterećeno i pri samoj pomisli na dodavanje djeteta u svoje živote.

Gdje je nestalo "selo"?

Često se kaže da je za odgoj djeteta potrebno "selo", ali za mnoge je ljude takva podrška postala nedostižna. Bilo da su se odselili daleko od obitelji, ne mogu si priuštiti pomoć ili bake i djedovi još uvijek rade, to zamišljeno "selo" ostaje samo san i predstavlja još jednu prepreku.

Iako se način života promijenio, infrastruktura podrške u našoj novoj stvarnosti "nije se razvila", kaže Riley, koja je i sama iskusila mentalno opterećenje roditeljstva. "Bilo da budući djedovi i bake rade dulje ili ljudi žive daleko od obitelji, lak pristup obiteljskoj mreži podrške je ograničen", rekla je. "Ukratko, stvorila se savršena oluja koja je osnivanje obitelji učinila znatno težim nego prije."

Pritisak savršenstva i preispitivanje sebe

Očekivanja od dobrog roditeljstva vrlo su visoka, što može dovesti do perfekcionizma. Tome treba dodati i činjenicu da su mnogi milenijalci odrastali svjedočeći sagorijevanju ili financijskim poteškoćama svojih roditelja.

Ne želeći ponoviti isto, mnogi se parovi pitaju je li osnivanje obitelji pravi izbor za njih. To ih može navesti na preispitivanje vlastite veze i identiteta. Jesu li se spremni odreći određenih navika? Kako će osigurati da ostanu tim?

"Roditeljstvo je postalo poput predstave za javnost na način na koji nikada prije nije bilo", rekla je Riley. "Čini se da je svaka odluka - od izbora prehrane i stila odgoja do školovanja i izvannastavnih aktivnosti - otvorena za pritisak, osuđivanje i kritiku.

Naša kolektivna opsesija kulturom savršenstva sada se sudara s jednim od najranjivijih razdoblja u životu." Riley dodaje kako roditeljima nije potrebno savršenstvo, već dopuštenje da budu nesavršeni i da zatraže pomoć.

Mentalni teret kao presudna prepreka

Mentalno opterećenje prisutno je i prije osnivanja obitelji, uz sve životne obveze, poslovna ograničenja, društvena događanja i želju za putovanjima. Kada se u tu jednadžbu dodaju djeca, logistika postaje znatno izazovnija.

Zbog toga licencirana psihologinja Anne Josephson ističe da je roditeljstvo danas "vremenski zahtjevnije" nego ikad prije. Postalo je normalizirano da roditelji gotovo sve svoje vrijeme i novac troše na djecu. Što im na kraju preostaje, osim iscrpljenosti?

"Neki milenijalci odgađaju osnivanje obitelji jer imati djecu može biti emocionalno iscrpljujuće, a oni se ne osjećaju spremnima za to", rekla je Josephson. Uz to, Prentiss je istaknula da suvremeni roditelji moraju uzeti u obzir i ulogu tehnologije i umjetne inteligencije u životima svoje djece.

Ne postoji priručnik, a zaštita je još uvijek minimalna, ostavljajući roditeljima da sami shvate kako se s time nositi. "Glavne brige majki usmjerene su na izloženost nesigurnom sadržaju, dječje poteškoće u razlikovanju ljudskih od interakcija generiranih umjetnom inteligencijom te promjene u ponašanju ili socio-emocionalnom razvoju", nastavila je Prentiss.

Je li "spremnost" za roditeljstvo samo mit?

Ljudi često kažu da ćete znati kada ste spremni, ali je li to realno? Riley smatra da je nemoguće biti potpuno spreman za nešto što vas "iz temelja preoblikuje".

"Kada postanete roditelj, ne otključavate samo novo razumijevanje ljubavi, već i zaštitnički instinkt prema svojoj obitelji. Za najveće se stvari obično nikada ne možete u potpunosti osjećati spremnima. Ipak, prihvaćanje nepoznatog i okruživanje mudrim ljudima koji su taj put već prošli uvijek je najbolji pristup", kaže ona.

Biti spreman za osnivanje obitelji nije samo osjećaj želje za djetetom, već dugoročna želja da se bude roditelj. Zato je toliko važno imati osjećaj zajedništva i sigurnosti u vlastiti identitet.

Riley je iz prve ruke naučila da se ne možete jednostavno vratiti starom životu nakon što dobijete dijete, ali je shvatila da njezine borbe nisu bile odraz njezinih sposobnosti, već nedostatka strukturne podrške dostupne roditeljima.

"Potičem ljude da manje razmišljaju o tome jesu li spremni, a više o tome jesu li iskreno razgovarali sami sa sobom. Razmislite o očekivanjima vezanim uz karijeru, financije, podjelu poslova i podršku izvan vašeg kućanstva. Osnivanje obitelji više je od donošenja djeteta na ovaj svijet; to je ulazak u novu fazu života koja će vas preoblikovati, na najbolji mogući način", zaključila je Riley.