Foto: Getty images

HAJDUČKA 2017. bila je najuspješnija u posljednjih sedam godina. Hajduk je u tekućoj godini odigrao 45 utakmica u svim natjecanjima. Upisao je 26 pobjeda, 12 remija i samo sedam poraza, što je oko 67 posto uspješnosti. Nemjerljivo je taj skor bolji nego posljednjih nekoliko sezona kada su Bijeli u isto toliko utakmica imali konstantno oko 55 posto osvojenih bodova u kalendarskoj godini i najmanje dvostruko više poraza. Izuzev rezultatske uspješnosti, zapaženi su i rezultati na gostovanjima protiv najboljih hrvatskih momčadi. Bijeli su slavili i na Gradskom vrtu, i na Maksimiru, i na Rujevici, s tim da su u Rijeci upisali tri boda nakon više od pet i pol godina (bila je to prva pobjeda u Jadranskom derbiju u eri Matjaža Keka), dok su u Zagrebu slavili nakon dugih devet godina.

>>> KLIKNI ZA SVE ČLANKE IZ RUBRIKE PREGLED GODINE: NAJLUĐE IZJAVE, ANALIZE, FOTOGRAFIJE I INTERVJUI 

Hajduk je ponovo odigrao vrlo dobar kvalifikacijski ciklus za Europa ligu. Iako je ždrijeb u sva tri navrata bio izrazito nemilosrdan (više nego godinu ranije kad su protivnici bili Iasi, Oleksandria i Maccabi), Hajduk je protiv Levskog, Brondbyja i Evertona odigrao neke od najzrelijih europskih partija još otkako su Špaco i Vukušić prodali Anderlechtu čuvenu pirju. Istovremeno, Bijeli su u 2017. godini prodali Brazilca Jeffersona i Nikolu Vlašića, uprihodivši na papiru više od 11 milijuna eura, što je rekordna zarada za splitski klub. Istovremeno, Nikola Vlašić najskuplji je igrač kojeg su Bijeli ikada u povijesti uspjeli prodali, čime su se etablirali na tržištu Europe. Milijuni eura od prodaje Vlašića postali su centralni dio mozaika narodnog Hajduka.

Dobar posao napravljen je i na ulaznim transferima, posebice kada je riječ o povratniku Josipu Radoševiću. S druge strane, iako nisu opravdali očekivanja, Lopez i Almeida su igrači kakvi su na Poljud rijetko stizali. Lopez je doveden iz Barcelone, dok Almeida ima preko 60 nastupa za Portugal. Njihov angažman dodatno je otvorio vrata nekim budućim kvalitetnim strancima. Kada govorimo o igračkim dosezima, nije zanemarivo što su Splićani prvi put u četvrt stoljeća imali najboljeg strijelca domaće lige i to još od Ardiana Koznikua i prve, ratne sezone 1992. godine. U 24 susreta Mađar Marko Futacs postigao je sjajnih 18 zgoditaka, jedan više od drugoplasiranog Soudanija.

Hajduk je početkom aktualne sezone vratio juniorsku momčad u državnu ligu (prošle sezone bila je integrirana u Hajduk II kako bi se momčad probila iz treće lige), dok je druga klupska momčad promovirana u HNL 2. Tako će Bijeli prvi put, nažalost s deset godina zaostatka za Modrima, imati priliku razvijati svoje mlade igrače u jednom kvalitetnom i konkurentskom natjecanju. I zadnje, ali ništa manje važno - Splićani su koncem prosinca nakon dugih pet godina uplatili posljednju ratu i tako vratili kredit Gradu u iznosu od trideset milijuna kuna, plus dva milijuna kamata. To je iznimno bitna stvar jer je simbol solventnosti kluba koji je godinama grcao u dugovima i imao blokiran račun.

Golemi problemi Bijelih u 2017.

Na prvi pogled riječ je o gotovo idiličnoj godini kojom bi svaki navijač, pa i simpatizer Hajduka, trebao biti zadovoljan. Toliko je lijepih i dobrih stvari koje nagovještaju bolje dane (poput one da je Bijele na Poljudu gledalo ukupno 217 tisuća ljudi, odnosno više od 12 tisuća po utakmici) da se bilo kakvo nezadovoljstvo čini nepotrebnim, pa čak i besmislenim. Međutim, situacija je upravo suprotna. Krenimo redom. Nakon što ga je Dinamo izgurao s prvog mjesta 2006., a onda Rijeka s drugog sedam godina kasnije, Hajduk je u finišu prošle sezone vodio veliku bitku i za treće mjesto. Nije to nepoznata stvar, bili su Bijeli dvaput peti i jednom četvrti (2013. Lokomotiva je bila druga), no ovaj put konkurent u vidu Osijeka nagovijestio je da će ta borba trajati godinama i biti sve teža.

Tu tragičnu borbu za treće mjesto, koju su Bijeli na koncu i odveli u svoju korist, nije mogao zamaskirati ni eventualni dobar rezultat u Kupu, jer su Bijeli ispali u četvrtfinalu od RNK Split, što je glavom platio slovenski strateg Marijan Pušnik, kojem je za pola godine posla na Poljudu isplaćeno pola milijuna kuna odštete. Ni 2017. nije bila ništa sretnija po trenerske glave. Dugo se vremena činilo da će Carrillo biti prvi strateg nakon Tudora koji je odgulio cijelu sezonu. Odradio je sjajno proljeće, a onda imao furiozan ulazak u sezonu. Umalo je nokautirao Everton i sjajno profilirao Vlašića, no na njegovu nesreću poraz od Rudeša početkom studenog bio je koban. Pripalo mu je 350 tisuća kuna.

Poseban problem u tekućoj godini opet je predstavljala Torcida. Ne samo da su na Braču brutalno izvrijeđali najbolju sportašicu Hrvatske svih vremena Janicu Kostelić, već je jedan od njih na Bolu nokautirao Zdravka Mamića. Torcida je svojim ispadima na tribini konstantno punila proračun omraženog HNS-a, a u tekućoj godini Hajduk je platio više od pola milijuna kuna na ime kazni zbog navijačkih izgreda. To je samo iznos koji je plaćen Šukeru i Mamiću, a tom iznosu još treba pribrojati kazne plaćene Uefi. Zbog svojih ispada krovna europska nogometna organizacija zatvorila je Poljud za dvoboj protiv Brondbyja, što je bilo direktno pogubno po ambicije kluba. Uefa se na koncu smilovala i zatvorila samo dio tribine, a Bijeli su pronašli put u play-off EL-a.

Istovremeno, Torcida je nakon šokantnog poraza od Rudeša objavila rat igračima i Upravi. Danima se igračima prijetilo, pa čak i dolazilo pred stanove, dok su čelnici stavljeni gotovo pred zid da daju ostavke. I u sljedećih mjesec i pol dana, unatoč pobjedama, Torcida je nogometaše konstantno vrijeđala, dok ni s Upravom još nije pronašla zajednički jezik. Razlog tome je još jedna propala sezona. Hajduk je, unatoč obećanjima čelnika kako će u takvom slučaju ponuditi ostavke, jesenski dio prvenstva završio na dvanaest bodova minusa u odnosu na Dinamo. Javnosti je posebno u oči upala izjava predsjednika Kosa kako se u rezultat prve momčadi ulaže 10 posto budžeta i vremena, a on je u Splitu nakon desetljeća muke svetinja.

Čelnicima Hajduka se puno toga zamjera. Od toga da je Poljud postao kućno dvorište nogometnog menadžera Vukmirice, toga da Bijeli igrače kupuju preko brata Marija Branca koji je također nogometni agent, do toga da se nakon desetljeća nepotizma Kos opet usudio zaposliti člana svoje obitelji. Možda najveći nesrazmjer u idejama Našeg Hajduka i onoga što Hajduk danas predstavlja je prva momčad. Iako sam pridjev govori kako bi u Hajduku trebala igrati domaća djeca, na Poljudu nikad nije bilo više stranaca.Trenutno ih je čak 11 od ukupno 23, ako se izostave vratari. Što je još tragičnije, od ovih 12 domaćih igrača samo njih trojica, izuzev vratara kojih je na Poljudu oduvijek bilo pregršt, promovirani su iz omladinskog pogona. Riječ je o Toniju Tekliću koji je u dresu prve momčadi skupio 88 minuta, Petra Bosančića koji je odigrao 222 minute i povratnika Josipa Radoševića.

Problematične su i reakcije čelništva na čelu sa sportskim direktorom Marijom Brancom, koji u trenutku prodaje Nikole Vlašića (s obzirom na to da se Marko Futacs već ranije teško ozlijedio) nisu imali spremne alternativne akvizicije kojima bi pojačali momčad uoči drugog dijela jesenskog dijela prvenstva. Pogrešno su procijeni kako Hajduk u kadru ima dovoljno kvalitetnih igrača za nadoknaditi odlazak Vlašića i tako kumovali velikoj krizi koja je uslijedila, a koja je rezultirala navijačkim bijesom i smjenom španjolskog stratega Joana Carrilla. Na koncu se ispostavilo kako je njegova smjena bila dobra, jer je novopristigli Željko Kopić u svega nekoliko tjedana potpuno preokrenuo bodovni konto i cjelokupnu atmosferu, no takvo što nije se moglo pretpostaviti.

Prevladavaju li u konačnici dobre stvari ili loše, ostavit ćemo na procjenu svakom čitatelju. Kako bilo, iza Hajduka je burna godina koja s jedne strane daje nadu u bolju budućnosti, a s druge poziva na bojazan, jer je jasno da Split kao sredina jednostavno nema strpljenja, što već nakon nekoliko uzastopnih posrtaja na proljeće može značiti novu erupciju bijesa.