FACEBOOK stranica ''Istorija ex YU fudbala'' prije nekoliko dana pokrenula je anketu s pitanjem ''Tko je od klubova iz bivše države najveći gubitnik tranzicije?''

Ova stranica se bavi evociranjem uspomena na reprezentativni i klupski nogomet koji se igrao u bivšoj Jugoslaviji, a ima više od 80 tisuća pratitelja.

Nekoliko tisuća njih je proteklih dana glasalo za deset najvećih gubitnika post-jugoslavenskog razdoblja, a neslavnu titulu ponio je splitski Hajduk.

Administrator stranice s nekoliko rečenica je objasnio zbog čega su navedeni klubovi na ovoj listi i zbog čega je Hajduk najveći gubitnik tranzicije.

1. HAJDUK

''Pobjednik'' ovog neslavnog natjecanja je splitski Hajduk. Nekadašnji sedmerostruki prvak Jugoslavije, devetostruki osvajač Kupa, od toga pet uzastopnih, jedna od najboljih europskih ekipa sedamdesetih, posljednji šampionski naslov osvojio je prije šesnaest godina, a posljednji Kup prije osam. Uvjerljivo najuspješniji hrvatski klub u jugoslavenskom periodu danas igra drugorazrednu ulogu u HNL-u, u sjenci je ne samo Dinama već i njegovih filijala, a u Europi su i malteški ribari nepremostiva prepreka za klub od koga su nekada strepili jedan Ajax, Real ili United. Drugu godinu za redom Hajduk prvenstvo završava na poražavajućem petom mjestu.

Arhaični i anakroni oblik upravljanja gdje klubom rukovodi udruga navijača najbolji je pokazatelj nesnalažljivosti "majstora s mora" u doba globalne tranzicije. Teorije zavjere, prebacivanje krivnje na druge, na HNS i Dinamo, na suce, na UDBU i sudbu, na Balkanu su uobičajeni i ustaljeni alibi za vlastitu nesposobnost i nestručnost.

2. OFK BEOGRAD

Četverostruki pobjednik jugoslavenskog Kupa, polufinalist KPK-a, klub koji je nekada izbacivao europske velikane Feyenoord i Panathinaikos i igrao majstoricu s jednim Juventusom, danas tavori u trećem rangu srpskog nogometa. 
Jedini izlaz iz te situacije bila bi pojava nekog bogatog vlasnika, ali koji bi bili njegovi motivi, koja bi bila ekonomska isplativost tog ulaganja? Ili možda sramotna sudbina Zvezdine filijale, što je nedavno predlagao njihov bivši direktor, a što je srećom odbijeno? Postrealizam ne priznaje romantiku, a surova realnost beogradskih romantičara je da je klub sveden na šačicu entuzijasta, lokalpatriota s Karaburme, bez neke ozbiljnije armije navijača koja bi bila potpora i garancija budućnosti kluba. Sudbina vječito trećeg beogradskog kluba tako je došla glave nekadašnjem velikanu jugoslavenskog nogometa.

3. FK VELEŽ MOSTAR

Dvostruki osvajač Kupa, četiri puta vicešampion velike Jugoslavije, sedmi na vječnoj listi YU nogometa, za 25 godina funkcioniranja bosanske lige nije se uspio okititi titulom prvaka BiH, a dobar dio tog perioda proveo je u drugoj, tj federalnoj ligi. I ono što je još bolnije po navijače Rođenih izgubili su primat i u svom rođenom gradu.

Istina je da je Velež imao najjaču omladinsku školu u SFRJ, ali ta je škola uključivala cijelo područje Hercegovine, od Trebinja, preko Čapljine i Metkovića do Duvna i Livna, svi najbolji igrači iz te regije završavali su u Veležu. Danas kad je i sam Mostar podijeljen grad, kad nogometne migracije iz spomenutih gradova vode u nekim drugim pravcima, k Zagrebu i Beogradu, kad Veležov bazen zahvaća jedino muslimanski dio federacije, koji opet ima neke druge nogometne favorite, teško da se Rođeni mogu vratiti na stare staze slave.

4. PROLETER ZRENJANIN 

Za razliku od nekadašnjih jugoslavenskih nogometnih velikana koji se natječu po trećem ili četvrtom rangu ovih naših banana liga, po rangovima nedostojnim svog imena i tradicije, zrenjaninski Proleter odavno više ne postoji. Klub koji je u tri navrata bio sudionik najelitnijeg jugoslavenskog ranga i koji je iznjedrio mnoge velike asove ugašen je prije petnaestak godina i usprkos brojnim pokušajima obnavljanja nije uspio zaživjeti u pravoj mjeri.
Zašto Zrenjaninci nisu "pobjednik" ovog natjecanja? Istina, pali su najdublje i najniže, ali nažalost postoje neki klubovi koji su pali s mnogo veće visine.

5. CRVENA ZVEZDA

Da je ova rubrika nastala prije nekoliko godina, Zvezda bi bila apsolutni "pobjednik" ovog apsurdnog natjecanja. Međutim, četiri domaće titule u nizu i isto toliko europskih nastupa donekle su ublažili i zamaskirali strmoglavi pad nekadašnjeg europskog i svjetskog prvaka. Zvezda možda nije pala najdublje, ali je pala s najveće visine te je njen pad imao najjači odjek.
Ma koliko navijači Zvezde bili protiv Jugoslavije i koliko god pokušavali svoj klub predstaviti kao stup srpstva, nekadašnja velika država od Vardara do Triglava bila je njeno prirodno stanište. Ekipa koja je postigla najveći uspjeh, postala europski i svjetski prvak, bila je Jugoslavija u malom, sastavljena od najboljih igrača iz cijele regije. 

6. ČELIK ZENICA

Činjenica da nisam znao kako potpisati Čelik, s FK ili NK, već dovoljno govori u kakvom se procijepu nalazi dvostruki osvajač Mitropa kupa i višestruki prvak BiH. Razapet između politike, vladajuće oligarhije, privrednog kolapsa, neriješenih vlasničkih odnosa, financijske oskudice, nekadašnji jugoslavenski velikan osuđen je na bijedno tavorenje u četvrtom rangu bosanskog nogometa, bez vidljivih naznaka brzog oporavka. Klub s možda najboljom infrastrukturom u BiH tavori na dnu u isto vrijeme dok seoski i novokomponirani klubovi igraju Premier ligu? Lako je ovim današnjim rđama urušavati i rasprodavati sve oko sebe, jer što zna rđa kako se kalio čelik?

7. NK ZAGREB

Nekadašnji jugoslavenski prvoligaš i hrvatski prvak, popularni Pjesnici iz Kranjčevićeve ulice, danas proživljavaju najsuroviju realističku prozu natječući se u četvrtom rangu hrvatskog nogometa bez novca, bez sponzora i bez nade u skoriji povratak na staze nekadašnjih uspjeha kad su bili strah i trepet za jugoslavenske velikane, kada su igrali najljepši i najatraktivniji nogomet na jugoslavenskim prostorima.

8. FK VARDAR

Vjerojatno pad Vardara u drugu ligu nije prvi slučaj u povijesti najvećeg makedonskog kluba. Isti slučaj se dogodio i 2011. godine kad je Vardar završio prvenstvo na pretposljednjem mjestu i spasio se samo zahvaljujući fuziji s FK Miravci iz istoimenog sela kod Đevđelije. Dvostruko ispadanje iz slabije makedonske lige, unatoč povremenim domaćim i europskim polijetanjima nekadašnjeg prvaka, među najvećim je gubitnicima nogometne tranzicije na ovim prostorima.

Izgleda da je nekadašnji jugoslavenski gigant i nogometni ponos Makedonije utonuo u sivilo i prosječnost. Bez pomoći države, bez republičkih privilegija, bez sponzorstva državnih firmi, bez starosne granice koja je postojala u jugoslavenskom nogometu, bez publike, bez TV prava današnja prva makedonska liga je u rangu ili čak ispod kvalitete bivše republičke lige.

9. NK OLIMPIJA

Znate li da današnja NK Olimpija nije zakonski nasljednik istoimenog jugoslavenskog prvoligaša, da je taj klub službeno ugašen 2005. godine, da je ponovo osnovan pod imenom NK Bežigrad i da je natjecanje počeo iz najnižeg ranga slovenskog nogometa? Nekoliko godina kasnije klub je vratio staro ime, ali je pitanje kontinuiteta u najmanju ruku diskutabilno. Pod novom upravom i starim imenom klub je stao na zdrave noge i u novije vrijeme bilježi zapažene rezultate čak i na internacionalnoj sceni.

Čak i bez tog sumnjivog kontinuiteta, gubitak primata u domaćim okvirima za klub koji je nekad bio sinonim slovenskog nogometa svrstava ljubljanske zelene na listu 10 najvećih gubitnika tranzicije na ovim prostorima.

10. (R)FK BOR

Ambiciozni jugoslavenski prvoligaš iz prve polovine sedamdesetih, finalist Kupa 1968., potom i dugogodišnji stabilni drugoligaš, više puta je dolazio do prosjačkog štapa, gašen, fuzioniran, reosnivan, preimenovan i jedino zahvaljujući tim zakonskim rupama danas funkcionira kao Bor 1919. i natječe se u Zoni Istok, četvrtom rangu srpskog nogometa, jednom od 12 takvih natjecanja. Propast rudarskog bazena, ekonomska devastacija grada, migracija stanovništva... nužno su bili uvjet za sunovrat kluba, besperspektivnost i tavorenje u rangu nedostojnom nekadašnjeg jugoslavenskog prvoligaša.