DEBAKLOM je završen još jedan pokušaj Pepa Guardiole da nakon odlaska iz Barcelone osvoji Ligu prvaka. Nakon tri polufinala s Bayernom, dolaskom u Manchester City dodatno je pokvario skor u natjecanju koje je s matičnim klubom uzeo čak dva puta u prve četiri godine trenerske karijere.

Jer u najboljem klubu Ujedinjenih Arapskih Emirata je, nakon prve sezone i ispadanja od Monaca već u osmini finala LP-a, put u tom natjecanju završavao u četvrtfinalima, prošle sezone protiv Liverpoola i sada kontra Tottenhama.

"Nisam došao u City osvojiti Ligu prvaka", reče Guardiola nakon što je tom klubu u tri godine na pojačanja spiskao 608 milijuna eura

Guardiola pak nakon novog neuspjeha poručuje da on ionako nije došao u City osvojiti samo Ligu prvaka. Bilo bi zanimljivo čuti kako ovu izjavu svog trenera komentira šeik Mansour bin Zayed Al-Nahyan jer je u samo tri godine Guardioli za pojačanja dao 608 milijuna eura.

S obzirom na to, ali i na to da je za tri godine u Bayernu na igrače po želji potrošio 204 milijuna eura, ispada da je u ova dva kluba samo na odštete za nove igrače potrošio 812 milijuna eura. S plaćama taj iznos debelo premašuje milijardu. Ali bez uspjeha u Ligi prvaka.

Šest godina i milijardu potrošenih eura kasnije, razbijena su dva mita o genijalcu Pepu

Guardiolu, slavljenog trenerskog revolucionara i genijalca, ne promatra se i ne vrednuje istim kriterijima kao obične trenerske smrtnike, nego se pred njega stavljaju najviši kriteriji. Međutim, nakon šest dugih godina trofejne suše u LP-u, i to u klubovima u kojima je imao sve ovlasti, razbijena su dva mita o Guardioli. 

Prvi je kako je toliko dobar da uspjehe iz Barcelone i s Messijem može ponoviti i u drugim klubovima, a drugi je da prilikom slaganja momčadi nije rasipan, posebno sagledavajući to u kontekstu podivljalih cijena na modernom tržištu nogometaša.

Pepa ni Bayern ni City nisu doveli da bude prvak Njemačke ili Engleske, to ti klubovi dokazano mogu biti i s daleko lošijim i jeftinijim trenerima od njega. Doveli su ga da ih povede u nove visine i tamo zadrži. I to svim sredstvima koja imaju na raspolaganju. Pri tome se ne misli samo na financijska nego i na kadrovska.

U Bayernu je naslijedio jednu od tri najjače momčadi u klupskoj povijesti, na igrače koje je htio potrošio 204 milijuna eura, ali...

Ovo drugo posebno je važno napomenuti kada se prisjetimo Guardioline gaže u Bayernu. Jer tamo je od Juppa Heynckesa naslijedio jednu od tri najbolje generacije u klupskoj povijesti, koja je upravo osvojila trostruku krunu, poharala Njemačku i Ligu prvaka. Pep je tu momčad preuzeo u savršenom stanju, ali je, naravno, dobio i igrače koje je tražio. Gotze, Thiago, Vidal, Benatia, Douglas Costa su uz trošak od 204 milijuna eura osnažili ionako fenomenalnu ekipu, ali sve to bilo je dovoljno samo za tri polufinala Lige prvaka. 

Namjerno mu u zasluge ne ubrajamo njemačke trofeje, jer Bayern se za njih bori s daleko lošijom konkurencijom nego što je ona protiv koje se, na primjer, City mora potući u Engleskoj. Uostalom, Niko Kovač, koji ne može stati u istu rečenicu s Guardiolom (iako smo to upravo napravili), je nadomak njemačke duple krune, usprkos svojim limitima i krizama momčadi, daleko lošije od one koju je na raspolaganju imao Guardiola. Divno je što je Pep tijekom boravka u Münchenu od Kimmicha napravio najboljeg desnog bočnog, ali istovremeno nije bio u stanju proći Real, Barcelonu i Atletico.

Kada šeik podvuče crtu što se tiče trošenja na pojačanja i Lige prvaka, koja je razlika između Mancinija i Pellegrinija s jedne te Guardiole s druge strane?

Zatim se preselio kod šeika koji je u osam godina na nogometaše spiskao milijardu eura, promijenio nekoliko nedovoljno dobrih trenera i nije uspio osvojiti trofej van engleskih granica.

Naslijedio ih je najbolji trener na svijetu, u tri godine potrošio više od 600 milijuna eura i također nije imao uspjeha u Ligi prvaka. 

Za razliku od Bayerna, ovdje se Guardioli kao olakotna okolnost može uzeti da je preuzeo dosta slabiju momčad. Ali mu je istovremeno i otežavajuća okolnost bogatstvo koje je potrošio da je osnaži bez očekivanog efekta. 

Prve sezone u Cityju je na pojačanja, među kojima Stonesa, Gabriela Jesusa i Gündogana, potrošio 213 milijuna eura. I ispao od Monaca već u prvoj nokaut rundi Lige prvaka. U drugoj Guardiolinoj sezoni City je na pojačanja potrošio rekordnih 317 milijuna eura. Ali Bernardo Silva, Ederson, Walker, Benjamin Mendy, Laporte, Danilo bili su dovoljni samo za ispadanje od Liverpoola već u četvrtfinalu LP-a. Nakon ovakvog rasipanja, kojim je konačno složio momčad po svojim željama, Guardiola je ove sezone na nove igrače potrošio "samo" 77 milijuna eura, od čega na Mahreza otpada 67 milijuna. I opet ispao u četvrtfinalu, sada od Tottenhama.

Pep, čovjek od riječi

Beskrajno bogatstvo na računu i Guardiola na klupi. Zvuči kao idealna kombinacija ključnih sastojaka za pokoravanje Europe. Ali Pep se drži one svoje: Ja nisam ovamo došao osvojiti Ligu prvaka. 

Od sada nas možete pratiti i na Instagramu pod imenom @indexhr_sport. Objavljujemo zanimljive fotografije, montaže i analize iz svijeta sporta.