POZNAT je kao Greek Freak, košarkaš takve transcendentne sposobnosti da je postao slavljen kao oličenje zemlje u kojoj je rođen. Iako je većinu svog života boravio u Grčkoj, Giannisa Antetokounmpa smatrali su strancem. Kao sin afričkog imigranta, bio je podložan neprestanim napadima militantnih rasista i prijetnji deportacijom u Nigeriju, zemlju koju nikad nije posjetio, piše Peter Goodman za The New York Times.

Dok Antetokounmpo vlada scenom u NBA doigravanju kao najbolji igrač Milwaukee Bucksa, afrički imigranti u Grčkoj prate ga s velikom pažnjom.

Njegova priča, ona o tinejdžeru koji jedva da je mogao voditi loptu, a pretvorio se u jednog od najboljih košarkaša svijeta, izvor je divljenja i radosti.

Dijete je nigerijskih imigranata, a državljanstvo je dobio tek uoči odlaska iz Grčke

Istodobno je to razlog za gorku refleksiju na trajnu diskriminaciju koju trpi njegova zajednica. Mnogi kažu da je Antetokounmpovo iskustvo postalo gorivo za bajke o životu u Grčkoj iz koje su izvađeni detalji o teškoćama.

Donedavno su čak i djeca afričkih imigranata, koja su rođena u Grčkoj, imala poteškoća s prijavom prebivališta, a kamoli državljanstvom. Njihov status apatrida onemogućuje im pristup nacionalnom sustavu zdravstvene skrbi, poslovima u javnoj upravi i pristup sportskim ligama. Antetokounmpo je grčko državljanstvo dobio tek prije pet šest godina, baš kad se spremao poći u New York na NBA draft.

"Dobio je grčko državljanstvo kako bi se izbjeglo da u New York putuje kao Nigerijac", rekao je Nikos Odubitan, osnivač Generacije 2.0, aktivističke grupe koja pomaže drugoj generaciji imigranata da steknu pravni status u Grčkoj.

Bijeli Grci slave Giannisa, a psuju ostale imigrante

Dok je Antetokounmpo još bio običan smrtnik, smatralo se da je samo još jedan ilegalni imigrant u Grčkoj. Sad je košarkaška zvijezda. 

"On je postao grčki veleposlanik", kaže Odubitan i nastavlja: "Naravno, mi smo ponosni što se to dogodilo. Ali to nije potrebno da bi se steklo grčko državljanstvo. Imamo inženjere, liječnike, razne stručnjake, ali grčka država ih ne želi priznati. Zašto je potrebno biti košarkaški talent?"

Bijelci u Grčkoj danas prihvaćaju Antetokounmpa, tvrdeći da je jedan od njih. 

"Podižu ga na pijedestal, a isti ljudi koji slave Giannisa psovat će me na ulici. I dalje postoji veliki osjećaj nevidljivosti, odnosno nepriznavanja da postojimo. Ono što Giannis predstavlja važno je za mlađu djecu, za one koji upravo sada odrastaju. No osjećam se malo razočarano da su određena povijest i određeni identiteti gurnuti u stranu. On nije javno prepoznat kao tamnoputi Grk", kaže 27-godišnja Grkinja Jackie Abhulimen, kći roditelja rođenih u Africi.

Međutim, nakon što je u studenome prošle godine grčki televizijski komentator Giannisova starijeg brata Thanasisa Antetokounmpa, koji igra za Panathinaikos, nazvao majmunom, Giannis je progovorio o svom naslijeđu:

"Moj brat i ja smo grčko-nigerijskog podrijetla. Ako se to nekome ne sviđa, to je njegov problem."

S 11 godina jurio po igralištu nasuprot autosalona

U Sepoliji, atenskoj četvrti u sjeni Akropole, u kojoj je Antetokounmpo odrastao, ljudi koji su ga poznavali kao dijete dive se onome što je postao. Chris Iliopoulos Odoemelam (24) igrao je uličnu košarku s Antetokounmpom dok su obojica imala 11 godina i bila djeca afričkih imigranata. Njegov je prijatelj već tada pokazivao košarkaški talent, jureći po betonskom igralištu nasuprot autosalona uz prometnu cestu. Danas je na istom igralištu naslikan lik Antetokounmpa kako trenutačno izgleda, veličanstveni igrač u zelenom dresu Milwaukee Bucksa koji drži loptu prema nebu, kao da kreće u još jedno zakucavanje.

Osam tisuća kilometara dalje, na obali jezera Michigen, Antetokounmpo se nametnuo kao vjerodostojni superstar momčadi s najboljim učinkom u NBA ligi i vodeći kandidat za najkorisnijeg igrača (MVP). Iako je visok 211 cm, njegova kontrola lopte na razini je beka šutera, a probojna snaga kao u tradicionalnog centra. Do obruča dolazi s lakoćom kojom bi se odrastao čovjek nosio sa šestogodišnjakom.

"Običan, gladan momak u potrazi za hranom"

Odoemelam pokušava usporediti mršavo dijete, kojeg se prisjeća, s neumoljivim igračem kojeg gleda na YouTubeu. I ostaje u nevjerici. 

"On je samo običan momak kojeg ćete sresti na ulici, gladan i u potrazi za hranom. Nije imao ništa. Imao je jedan par cipela koje je morao dijeliti s bratom. A danas ima milijune. Ludo!", kaže Odoemelam, koji obitelj prehranjuje prodajući sunčane naočale i DVD-ove na atenskim ulicama.

Ovo se često može čuti među ljudima afričkog podrijetla u Grčkoj, koji se još navikavaju na ideju da je njihova zajednica, koja je ograničena na margine grčkog društva, iznjedrila međunarodnu zvijezdu.

"Ponosni smo na njega. Svi koji smo došli iz Afrike pratimo što radi. Svi žele biti poput njega, posebno dječaci. Njegova postignuća su njihova motivacija", govori Justina Chukwuma, imigrantica iz Nigerije, dok gleda svog desetogodišnjeg sina Greata Chukwumu kako trenira košarku nakon škole.
Nepotizam je nekoć otežavao tamnoputim igračima da se probiju u grčkoj košarci. 

"Tamnoputi igrači danas zbog Giannisa imaju šanse u Grčkoj", kaže 16-godišnji Favor Ukpebor, bek amaterske momčadi.

Promjene smjera, velike ruke, tijelo koje treba početi rasti i - oči

Antetokounmpova šansa pojavila se u liku Spirosa Velliniatisa, za kojeg se smatra da je zaslužan za otkrivanje njegova potencijala. Velliniatis je kao učenik na razmjeni igrao srednjoškolsku košarku na Floridi. Nakon što je 2007. godine postao glavni trener juniorske momčadi jednog od osrednjih klubova grčke amaterske košarke, počeo je obilaziti četvrti pune afričkih imigranata i tražiti djecu koja su se doimala kao da će se popuniti i narasti. Ali najviše ga je zanimao govor tijela.

"Najvažnija stvar je percepcija, ulična inteligencija. Gledam ljude u oči. Jesu li aktivne i angažirane? Tako ja shvaćam skauting", kaže Velliniatis.

Jednog dana tog proljeća došao je na igralište u Sepoliji i zapazio 13-godišnjaka koji je odgovarao onome što traži. Giannis Antetokounmpo trčao je uokolo sa svoja dva brata. Trener je bio očaran.

"Zapazio sam da je Giannis vješt u promjenama smjera kretanja. Imao je velike ruke i tijelo koje je izgledalo kao da će ubrzo početi rasti. Kao da me nešto s nebesa zaustavilo. Onog trenutka kad sam ga spazio kao da me munja pogodila. U tom sam trenutku razgovarao s Bogom. Možete me nazvati ludim, ali tako sam se osjećao. Rekao sam: 'Oče na nebesima, jesam li dobro vidio? Zašto baš ja?' Dobio sam odgovor: 'A tko drugi, ako ne ti?'", rekao je Velliniatis.

Trener je Giannisa zamolio da dovede svoju majku, koja je tada čistila po kućama. Kad se pojavila, ponudio je da će roditeljima pronaći posao za 800 eura mjesečne plaće ako Giannis bude igrao košarku kod njega.

Roditelji drugih igrača su ga ismijavali

"Znao sam da Nigerijce ne zanima košarka. Njih zanima nogomet. Morao sam podmititi roditelje jer inače ne bi bili zainteresirani", kaže Velliniatis, a na pitanje je li to legalno, odgovara: "U Grčkoj je sve legalno i sve je ilegalno. Ovisi kako to shvaćate."

Kad je njegova prinova došla u dvoranu, roditelji ostalih igrača, uglavnom bijelaca, zadavali su mu jade. "Nije znao ni kako voditi loptu, ni kako izvesti polaganje", objašnjava Velliniatis.

Christoforos Kelaidis, tada kapetan momčadi, sjeća se kako je bio zbunjen:  "Nije bio tako visok. Bio je poput običnog čovjeka koji započinje nešto novo. Nisam kod njega vidio ništa izvanredno." 

Kombinacija Magica Johnsona i Kevina Garnetta

No bilo je nešto oko Antetokounmpa što je zapanjilo njegove suigrače, prije nego se njegovo tijelo razvilo i mnogo prije nego je stekao vještinu zbog koje su ga počeli uspoređivati s Magicom Johnsonom i Kevinom Garnettom.

"Bio je vrlo kompetitivan. Nije volio gubiti. Nije baš znao mnogo, ali imao je taj duh", kaže Kelaidis.

Velliniatis je intenzivno radio sa svojim igračima, pripremajući ih da mogu igrati na svim pozicijama. Postavio bi ih u krug na terenu i dao im da vode pet-šest lopti odjednom kako bi izbrusio njihovu spretnost. Tjerao ih je da dodaju loptu jednom rukom, preko cijelog terena, te da izvode kontranapade kako bi razvili brzinu, pregled igre i okretnost.

Antetokounmpo je često ostajao trenirati u dvorani gotovo do ponoći, pa bi onda spavao na strunjači u teretani zato što se bojao ići kući sam po mraku. Fašisti i neonacisti povezani s političkom strankom Zlatna zora lutali su susjedstvom i napadali imigrante.

Kad mu je bilo 16 godina, Antetokounmpo je postao jedan od najboljih grčkih igrača, iako je ostao u drugoligaškoj amaterskoj košarci. Skauti su dolazili iz Amerike kako bi gledali njegove utakmice. Milwaukee ga je uzeo kao 15. odabir u prvoj rundi drafta 2013. Bilo mu je 19 godina. U ljeto 2015. godine, nakon njegove druge NBA sezone, došao je u Atenu. Otišao je na večeru sa svojim nekadašnjim trenerom.

"Rekao sam Giannisu da je sve postigao zbog toga odakle je došao. Giannis ne razumije strah", kaže Velliniatis.

Uspjeh nije promijenio Giannisa, ali je promijenio percepciju afričke zajednice

U posljednje vrijeme kad dolazi u Atenu opsjedaju ga ljudi koji žele njegov autogram ili se žele fotografirati s njim. Ipak, on i dalje posjećuje kafić nasuprot košarkaškog igrališta u Sepoliji, na veliko oduševljenje vlasnika, 64-godišnjeg Giannisa Tsiggasa.

Otkako je Antetokounmpu bilo devet godina, on i njegova braća prolazili bi uz kafić na putu od svoga iznajmljenog stana do igrališta. "Uvijek bi mi poželjeli dobro jutro", kaže Tsiggas. On bi dječacima dao sendviče i sokove, znajući da su gladni, izazivajući tako ljutnju nekih bijelih sugrađana koji nisu željeli da se na njihovu području naseljavaju Afrikanci.

Na zidu kafića Tsiggas je postavio svoje fotografije s Antetokounmpom, u vrijeme dok je bio vitki tinejdžer, i sada kad je isklesani košarkaš. Poklon koji mu je Antetokounmpo donio tijekom posljednjeg posjeta stoji iznad pulta – njegov dres s NBA All-Star utakmice 2018.

Uspjeh nije promijenio Antetokounmpa, smatra Tsiggas, ali je promijenio način na koji se govori o afričkoj zajednici. "To je divna stvar za Grčku. Svi smo ponosni na Giannisa. Svi govorimo kako je on naš klinac, čak i ljudi koji ga prije nisu voljeli danas kažu: 'On je samo tamnoputi dečko.'"