DINAMO sanja europsko proljeće u Ligi prvaka, a bod u Milanu protiv Atalante (utorak, 21 sat) u utakmici godine za prvaka Hrvatske uvelike bi pomogao u dostizanju tog uspjeha. Pobjeda ne garantira nokaut fazu, ali bio bi to veliki korak unaprijed.

> Ovo je sastav Dinama za utakmicu godine 

Pobjeda 4:0 u prvom susretu bila je, gledajući snagu protivnika, najbolja Dinamova utakmica u Ligi prvaka ikad odigrana, ali kladionice i analitičke kuće i dalje ne vjeruju Dinamu. Atalanta je jedna od najpotentnijih ekipa u ligama petice pa se njihova pobjeda procjenjuje na 60 posto i Dinamo u Italiju tako dolazi kao autsajder.

Još jednom kao autsajderi, Dinamovi će igrači morati odraditi tri osnovna zadatka ako žele postići pozitivan rezultat:

Nametnuti ponovo vlastiti stil igre

Prva utakmica Dinama i Atalante bila je festival duel igre i obračuna jedan na jedan. Bjelica je tada prvi put postavio formaciju s tri braniča kako bi parirao protivničkoj taktici i uspostavio logiku čovjek na čovjeka po cijelom terenu. Ni u jednom trenutku momčad iz Bergama nije uspjela nametnuti svoj stil igre koji podrazumijeva brzu tranziciju i puno igre bez lopte.

Tu je Dinamo došao do najveće pobjede, a rezultat je bio posljedica toga. 

Najteža stvar za gostujuću ekipu je upravo spomenuta - nametnuti svoj stil i filozofiju igre. Ostvariti svoju strategiju na gostujućem je terenu, pogotovo protiv favorizirane ekipe, uvijek prilično teško, često i nemoguće. Međutim, ono što će Dinamovi igrači morati taktički napraviti je pokušati što je više moguće kopirati utakmicu kakva se igrala na Maksimiru.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Kombinatorika će morati biti sekundarna i što se igra bude više svodila na individualne duele na terenu, to će Dinamo biti u boljoj poziciji. Nije nimalo slučajno da je Dinamo došao do najuvjerljivije pobjede u Ligi prvaka baš u utakmici u kojoj je dosad bilo najviše duela u ovom elitnom natjecanju.

Petković će morati biti mantinela

Bruno Petković nije klasična devetka, napadač koji bi vrebao u okolici 16-erca i čija bi kvaliteta igre najviše ovisila o broju postignutih golova. Čak je moguće da baš poput Girouda na SP-u kontinuirano ne postiže pogotke, a opet je iznimno važan za igru svoje ekipe.

Njegova je važnost i veća ako se zna primarni plan protivnika - brza tranzicijska igra kroz osvajanje lopte u opasnim zonama. Upravo je Petković taj koji bi morao garantirati da Dinamo što rjeđe gubi lopte u opasnim zonama svojim kretanjem i odličnom duel i zračnom igrom. Atalanti se ne smiju dopuštati situacije u kojima bi Gomez i suigrači kontinuirano trčali u leđa Dinamovoj obrani.

Kako bi to spriječili, lopta mora biti tamo gdje Dinamo želi. Zato će se Petković morati pomicati što je dalje moguće od Palomina i svoju poziciju često tražiti među veznim igračima Atalante te daleko od centralnog dijela terena.

Ako se pogleda posljednja utakmica Atalante, lako se vidi kako je klub iz Bergama u jednom poluvremenu nadigrao Juventus kao nitko ove sezone. Čak je i Sarri priznao da je igrati u gostima kod Atalante kao “posjet zubaru”, a Juventus je samo na račun fenomenalnih reakcija svoga vratara te puno sreće izbjegao velik zaostatak već nakon 45 minuta. Sve im se to dogodilo jer su upadali u zamke igrače Atalante te gubitkom lopti u centralnim područjima terena omogućavali snažnu tranziciju domaćina.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Kako bi to izbjegao, Bjelica bi mogao kopirati neke ideje Zlatka Dalića koji bi često Petkovića pomicao ispred Perišića i Vlašića te ga koristio kao napadača lutalicu koji ima ulogu prebacivati loptu u povoljne zone. Glavni aduti u tome moraju postati visina i snaga Dinamova centarfora, ali i agresivnost druge dvojice ofenzivnih igrača kako bi se osvajale tzv. druge lopte. Upravo je taj element igre bio nerješiva zagonetka za Slovačku, a vrlo bi lako mogao biti i dobar za Atalantine adute.

Dani Olmo ponovo mora biti junak

Ako se nogometna utakmica svede na igru jedan na jedan, što mora biti Dinamova primarna zadaća, onda barem jedan igrač mora imati nezaustavljiv dribling. Što se Dinamove momčadi tiče, takav je igrač samo Dani Olmo.

Španjolac je protiv Atalante odigrao vjerojatno najbolju utakmicu karijere i upravo se tada pokazao u Ligi prvaka. Olmo će još jednom, ovoga puta u Milanu, morati pronalaziti bočne koridore za svoja kretanja te što je više moguće tražiti prolaske jedan na jedan protiv Hateboera ili Gosensa. 

Bit će vjerojatno potrebno da on i Oršić nekoliko puta tijekom susreta promijene mjesta na terenu da se Atalantini braniči ne bi prerano taktički adaptirali na kvalitete igrača. No što god odlučili, Dinamov balans u igri i plan osvajanja ključnih dijelova terena će ovisiti o individualnim kvalitetama Danija Olma. 

Dosad Dinamov adut nije razočarao pa nema razloga da to sada učini.