Screenshot: HRT

YANIS Varoufakis, profesor Teorije ekonomije, koji je gostovao na brojnim svjetskim sveučilištima, vjerojatni je ministar financija u novoizabranoj grčkoj Vladi. Za HRT-ovu emisiju Horizonti još 2013. godine rekao je da je naziv njegove knjige "Globalni Minotaur" metafora za globalni ekonomski sustav koji je uspostavljen nakon propasti sustava iz Bretton Woodsa 1997., a koji se urušio 2008. zbog financijske implozije.

"Prvi put se pojavio globalni hegemon koji se temeljio na sposobnosti recikliranja tuđih profita i suficita. Obično velika carstva stvaraju viškove, ali u tom razdoblju SAD je reciklirao tuđe viškove a istodobno stvarao veliki deficit, koji je doduše pogonio tvornice u Njemačkoj, Kini i Japanu. Kad se taj sustav urušio zbog arogancije Wall Streeta svjetsko gospodarstvo je ušlo u krizu koja još traje", smatra Varoufakis.

U Europi postoje tri najveće krize, navodi ekonomist. Prva je kriza bankarskog sektora u kojem je sve i počelo, druga je kriza javnog duga, a treća je nedovoljno ulaganje zbog kojeg je recesija asimetrična.

Mobilizacija institucija

"Naš prijedlog je skroman jer ne predlažemo osnivanje Sjedinjenih europskih država ili savez državnih riznica. To nam ne bi pomoglo da se kratkoročno uhvatimo u koštac s krizom. Trebali bismo mobilizirati postojeće institucije da bismo riješili te tri krize. Potreban je mehanizam, a Europski stabilizacijski mehanizam je za to sposoban, uz pomoć kojega bi se ujedinio europski bankarski sustav te preinačila vlasnička glavnica. ESM je stvoren da bi posuđivao novac Grčkoj ili Portugalu, ali to ne bi trebala biti njegova zadaća. Trebao bi se brinuti za banke", kaže Varoufakis.

Prijedlog Syrize što napraviti s dugom je podjela duga svake države na dva dijela, na dobar i loš dug. Dobar dug je onaj koji je bio dopušten ugovorom iz Maastrichta. Tim se dijelom treba baviti Europska središnja banka tako što će se u ime zemalja članica zaduživati na međunarodnom tržištu, a taj bi novac trebala iznajmljivati zemljama članicama, objasnio je Varoufakis.

Europska središnja banka trebala bi biti posrednik između međunarodnih monetarnih tržišta i zemalja eurozone. Tako bi osigurala niske kamatne stope i tako smanjila golemi dug i kamate koje eurozona u cjelini mora otplatiti. Treća stvar koju treba promijeniti su ulaganja.

Ušteđevina se ne koristi

"Trebamo New Deal za Europu poput Rooseveltova 1933. Postoji golem dug, ali i jednako golema ušteđevina koja se ne koristi. Viškovi koje se nitko ne usudi uložiti u produktivne djelatnosti koje će donijeti prihode kojim će se otplatiti dugovi. Trebamo mehanizam koji će osloboditi postojeće troškove kako bismo otvorili radna mjesta i tako otplatili dugove. No, to se neće dogoditi ako se prepustimo automatskom djelovanju tržišta. Također, u Europi imamo slabo iskorištenu instituciju Europsku investicijsku banku. Dovoljno je da sklopi partnerstvo s Europskom središnjom bankom kako bi potaknula ulaganja, posebno u gospodarstvu, koja trebaju prihode da bi otplatila dugove, osobito u zemljama periferije", rekao je HRT-u budući grčki ministar.

Rekao je da je na svoje prijedloge doživio dvije reakcije. Na službenoj razini potpunu tišinu, a najzanimljivija je bila neslužbena reakcija savjetnika gđe Merkel. Rekao je da je zamisao sjajna, ali politički neizvediva. Varoufakis objašnjava da bi stvaranje uvjeta za rješavanje ove krize, kako oni to predlaži, zauvijek vezalo države članice eurozone za euro. To bi značilo da se države koje ostvaruju suficit poput Nizozemske i osobito Njemačke odriču prava na izlazak iz eurozone. Time bi oslabila njihova pregovaračka pozicija u EU.

"Na kraju smo suočeni sa strašnom dilemom. Oni koji imaju moć riješiti krizu izgubit će povoljniji položaj u EU ako iskoriste moć da razriješe krizu. I zato kriza ne jenjava kako bi zemlje članice koje imaju moć u kontekstu institucija Europske unije zadržale tu moć. Zbog toga Titanic neumitno plovi prema ledenjaku", zaključuje Varoufakis.