Foto: Dragan Matić/Cropix

NAJPRIJE malo prisjećanje.

Pune četiri godine, od 2000. do 2004., u Slunju je stajao spomenik ustaškom zločincu Juri Francetiću. Pune četiri godine antifašisti su bezuspješno tražili od Račanove vlade da pronađe način kako bi uklonila spomenik.

Sve dok na vlast nije došao Ivo Sanader koji je brzo pronašao način. Dao je nalog policiji da preko noći sruši spomenik, s obrazloženjem da je protivan Ustavu i da šteti ugledu Republike Hrvatske.

Nije baš bilo po proceduri, ali je zato bilo efikasno. I zaslužilo je pljesak.

Politički i svjetonazorski razlozi

Premijer Zoran Milanović objavio je ovoga četvrtka kako je Vlada zabranila subotnji nacionalistički skup ekstremnih desničara u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava, i to iz "političkih i svjetonazorskih razloga".

"Oni koji pozivaju na rušenje ustavnog poretka i grabež hrvatskog teritorija u Hrvatsku mogu doći kao turisti, ali nikako ne kao prosvjednici", rekao je Milanović, reagirajući tako na višednevni pritisak da se fašistički skup pod svaku cijenu onemogući.

Premijer je učinio ono što su mnogi željeli i što se od njega očekivalo. I za to dobio pljesak.

Domaći fašisti

A onda je rekao nešto što je zaparalo uši.

"Da se još radi o hrvatskim strankama, ajde de, ali radi se o strankama iz nekoliko europskih zemalja koje pozivaju na grabež hrvatskog teritorija i naša je obveza prema građanima da se tome usprotivimo".

Time je otvorio važno pitanje: što Vlada ovom zabranom zapravo štiti?

Demokraciju u koju se vehementno zaklinje? Ustav kojemu služi i kojim se služi? Svjetonazor za kojim se povodi? Političku orijentaciju koja je na vlasti? Antifašizam? Teritorijalni integritet? Ili možda ekskluzivni hrvatski fašizam?

Registrirana stranka

HČSP je registrirana politička stranka koja sudjeluje na izborima. Za subotu je  sazvala skup s legalnim strankama iz Europe. Uredno ga je prijavila policiji. Vlada nije reagirala sve dok Građanska akcija nije zaprijetila da će ona kontraprosvjedom spriječiti taj skup. Da bi onda reagirala zabranom temeljenom na "politici i svjetonazoru".

Zabrana je uvijek krajnje sredstvo, no u ovom slučaju ona je linija manjeg otpora.

Spustio rampu

Umjesto da je iskoristio priliku da ovim skupom - uz spriječavanje isticanja zabranjenih simbola i sankcioniranje govora mržnje - testira demokraciju i dozvoli da svojih pet minuta dograbe i politički marginalci, Milanović je spustio rampu na cijelu paradu.

Baš kao što je Sanader bacio dinamit pod spomenik. Bum! I gotova priča.

Ipak, ostaje pitanje što je premijer htio reći s onim: "Da se još radi o hrvatskim strankama, ajde de"? Ako je zabranio ovaj skup, onda se postavlja pitanje treba li zabraniti stranku koja ga organizira. I koja navodno šuruje s mađarskim teritorijalnim ekspanzionistima. I koja slavi NDH. I koja relativizira Jasenovac.

Argumenti koji vode daleko

Svi ovi "politički i svjetonazorski" kriteriji za zabranu skupa, zaštita teritorijalnog integriteta i samog Ustava, mogli bi nas odvesti jako daleko.

Recimo, do skupova podrške osuđenim generalima.

Vjerojatno se ni na jednom javnom skupu proteklih godina nije toliko napadalo Ustav i hrvatske zakone kao na tim okupljanjima. Najmanje je tamo bilo domoljublja, a najviše napada na Haag kao dio hrvatskog pravosuđa i na izdajničku hrvatsku vlast koja poštuje te zakone. Na njima su se relativizirali hrvatski zločini i slavili (ne)pravomoćno osuđeni ratni zločinci, uz neizostavan repertoar govora mržnje.

Nogometna svastika

Nadalje, ako je Milanović toliko odlučan u nakani da zabranjuje fašističke skupove, onda bi trebao zabraniti svako okupljanje navijača na stadionima gdje oni formiraju svastiku ili ustaško U, slave NDH, skandiraju Gotovini i Norcu, zovu na klanje Srba i tome slično.

Ako je već tako odan antifašističkom svjetonazoru, onda nije trebao ići na Bleiburg, mjesto gdje se - po njegovim riječima - "slavi ideologija i vojska, a ne žrtve"?

I ako se tako drži Ustava i svjetonazora, onda nije baš smio kao istaknuti političar i aktualni premijer javno ratovati s Haagom i negirati nepravomoćnu presudu Anti Gotovini.

Osvajanje kapitalom

A kad smo već kod zaštite "teritorijalnog integriteta", imajmo na umu činjenicu da se on danas više ne svodi na otimanje Međimurja ili Dalmacije (za Savudrijsku valu još nismo sigurni), nego na rasprodaju nacionalnog bogatstva, poput banaka ili naftnih kompanija.

Danas se osvaja kapitalom, a ne vojskom.

Pa ipak, Milanović je ovom zabranom odigrao na sigurno. Zašamarao je čiste pravaše i njihovu europsku bratiju, zaštitio Međimurje od Mađara, a glavni zagrebački trg od stranih ekstremista.

Ali hrvatske građane ipak nije zaštitio od fašista.

Kolektiv ispred pojedinca

Ovi europski fašisti brzo će napustiti Hrvatsku. Oni hrvatski još će dugo ostati. I koristiti svaku priliku da promoviraju pravo kolektiva da bude ispred prava pojedinca, pravo nacije da bude iznad zakona, pravo "naših" zločinaca da budu iznad "njihovih" žrtava.

Pritom će se HČSP najmanje čuti.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje