Foto: Velija Hasanbegović/Buka

PROŠLI smo mnogo puta kraj Selme i Edite, sigurno, ali ih nismo primijetili. Svjetla tranzicijskih reflektora obasjavaju neku drugu djecu...

>> Tuga u Sarajevu zbog smrti dviju prijateljica, policija traži manijaka koji ih je pokosio na zebri

Tužilaštvo tradicionalno neobaviješteno. Policija nekoordinirana.

Političari uglas viču, netko mora odgovarati za ovo. To isto viču i građani...

Ubojica ubije u petak, u ponedeljak ga puste, nabavi potrebni nalaz.

Uhapse najkorumpiranijeg državnog službenika, dugogodišnjeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje, on se smije prilikom hapšenja.

Da iskaz u kojem optuži za najteža kaznena djela gotovo cijeli vrh države, oba entiteta, detaljno do maksimuma. Milijarde pronevjere, ukradene od naroda. Mediji to sve objave.

Red linča, red virtualnog pravedništva

Što se dogodi?

Puste ga.

Smije se pri izlasku iz pritvora.

Političari opet uglas viču, netko mora odgovarati za ovo. To isto viču i građani. Mediji. Pa red linča, red virtualnog pravedništva.

Zatvorenici od svojih para renoviraju zatvore. U bolnice još malo treba nositi i skalpele, sve drugo se već nosi. Taman da shvatimo koja gazi nas čizma, počne se šuškat, pa derati o ratu. Da se mi nečim zabavimo. Dok nam oni uzimaju sve, bez milosti....

Opozicija glasna i pravedna, sve dok ne postane vlast, i tako u krug.

A u toj tužnoj jalovoj kakofoniji stradaju najčestitiji, oni koji vjeruju drugima, koji su uvjereni da je pješački siguran za prelaz, što uče i vjeruju da će moći bez "znam nekog" da se zaposle, što vjeruju da auto staje na crveno, da dobra djeca ne kradu, da treba biti pošten. Što nedeljom zovu drugare slične sebi, nomade iz malih u malo veće gradove, da se počaste, zajedno podijele ono malo hrane što su ponijeli od kuće. Te najukusnije obroke za puta, redovno oplakane nadom i brigom porodice. Oni što su izabrali da je znanje svetinja, a ne snalažljivost.

Prošli smo mnogo puta kraj Selme i Edite, sigurno, ali ih nismo primijetili. Svjetla tranzicijskih reflektora obasjavaju neku drugu djecu, koja ne pješače, ne čekaju, ne strepe za posao, djecu koju čuvaju, djecu što postanu milijunaši kad i punoljetni...

Ne znam, rođaci, ali dok ne prihvatimo da smo suodgovorni, bit će ovog još.

Aleksandar Trifunović, Buka

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala