Foto: Facebook, Fedja Klarić, Igor Sambolec, Joško Ponoš (Cropix)

SVE SMO to već vidjeli. I ratove s novinarima, i namještanje poslova prijateljima, i žrtvovanje procedure zbog tobožnje efikasnosti, i dirigiranje nogometnim klubom, i korištenja grada kao svoje vlastite prćije... Splićani su dugo priželjkivali svog Milana Bandića, pa su jedva dočekali da za gradonačelnika izaberu Željka Keruma. I evo im sad.

Možda bi sada iz zagrebačke perspektive najlakše bilo malo se naslađivati pa posegnuti za starom poslovicom "Pazi što želiš jer možda to i dobiješ". Kad takva zluradost ne bi bila skroz promašena. Oni koji su glasali za Keruma točno su znali što će dobiti, baš kao što su to znali oni Zagrepčani koji su u čak tri navrata - unatoč svemu - birali Milana Bandića.

Bandić je stvorio mit, sad je red na Keruma

Njih nije ni najmanje briga za gaženje procedure, za sumnjive poslove, za pogodovanje prijateljima i kumovima, a najmanje im puca srce za novinare. Da Kerumovi i Bandićevi birači vode računa o tome što novinari misle, tada sigurno ne bi za njih glasali. Njima je stalo jedino do toga da se obnove vrtići, spase njihovi omiljeni klubovi, izgrade ceste, pokrenu poslovi i, sve u svemu, stvori dojam efikasnosti gradske vlasti. Bandić je od te famozne efikasnosti stvorio mit, sada je došao red na Keruma.

Nimalo paradoksalno, oni koji su agitirali protiv Keruma još su više bili svjesni što ih čeka ako on postane gradonačelnik. I oni su također točno znali što će dobiti. Samo što su, za razliku od Kerumovih birača, od toga strepili. Zbog toga jedino oni plaču i nariču zbog serije ludorija kojima je bila izložena splitska i šira javnost proteklih dana. Oni su ti koji mogu sada zlurado poručivati "jesmo li vam govorili", samo kad bi ih netko slušao. Njima to možda zvuči tragično, ali građani Splita napokon su izabrali vlast kakvu žele. Bez manipulacija, kalkulacija, prebrojavanja. Većina je rekla svoje.

Nisu bitna sredstva i nije bitna cijena

Potvrdila je to i nedavna televizijska anketa među Splićanima. Upitani da komentiraju Kerumovo psovanje novinara i njegovo protjerivanje s konferencije za novinare, dodjeljivanje poslova prijateljima mimo natječaja, prostačenje, upadanje na Hajdukovu presicu i tko zna što sve ne, oni su uglavnom mrtvi-hladni poručivali da treba pustiti Keruma da radi. Neka sredi vrtiće i spasi Hajduk. Nije bitno kako. I nije bitno pod koju cijenu.

Nije onda ni čudno da Kerum govori kako ga nije briga za novinare, jer su mu bitni samo njegovi birači. Isto je poručivao i Bandić, koji već godinama izbjegava novinske intervjue. Kerum psuje novinare, psovao ih je i Bandić. Kerum namješta poslove prijateljima i kumovima, namješta ih i Bandić. Kerum spašava Hajduk, baš kao što se Bandić predstavlja kao spasitelj Mamićeva Dinama. Split je sada i formalno Kerumova prćija, kao što je Zagreb odavno postao Bandićeva.

Već viđeno i u dlaku isto

I što onda vrijedi što HND piše priopćenja i prijeti tužbama Kerumu, što novinari vode ratove, što državno odvjetništvo već njuška oko natječaja za obnovu splitskih vrtića, što Torcida baca krafne po atletskoj stazi, kad Kerum postojano radi po svome. Isto kako to već godinama čini i Milan Bandić. Zna se tko je šef.

Sve je to već viđeno. I sve je u dlaku isto. Doduše, Kerum još nije naučio kako se namještaju natječaji za prijatelje i kumove (uvjeti natječaja: "vlasnik tvrtke mora imati 37 godina, inicijali imena moraju biti I.L., mora biti dobar s gradonačelnikom..."), ali nema veze, još stigne naučiti, bit će mnogo vremena i mnogo poslova za mnogo prijatelja. Nije ni Bandić sve prijatelje i kumove stekao ni namirio u prvih par godina, trebalo je razgranati tu mrežu klijenata.

Zanimljivo je promatrati kako se sve ono što smo godinama gledali u Zagrebu, sada počinje događati u Splitu. Novinari i intelektualci pišu otvorena pisma. HND izdaje priopćenja. Mediji svakoga dana ispale neku novu aferu vezanu uz gradonačelnikove prijatelje i kumove. Ali na kraju, svi ti napadi i kritike samo jačaju Kerumov ugled među biračima, baš kao što su jačali i Bandićev.

Kerum ima samo jedno lice - ono "pravo"

Pomalo je glupo reći da je Kerum tek sada "pokazao pravo lice". O njemu se sve znalo davno prije pobjede na izborima. I da će biti u sukobu interesa, i da je primitivan, bahat i bezobziran, i da neće poštivati proceduru i da neće imati obzira prema novinarima. I opet je - ili upravo zahvaljujući tome - uvjerljivo pobijedio. S druge strane, Bandiću su njegove afere postale njegov program. On kao da njima hrani svoju političku karizmu, više se uopće ne obazire na medijske kritike na račun kumova i milijunskih zahoda, niti smatra potrebnim objašnjavati odakle mu luksuzni stan, satovi i milijuni koje troši na razna kumstva. Dovoljno mu je oblijepiti Zagreb "goebbelsovskim" plakatom na kojem gaca po prigradskim lokvama i on je "na vrhu svijeta".

Koga onda briga za novinare? Za intelektualce? Za profesore i javne uglednike? Koga briga za elitu, kad se živi od raje? Uglednici su pisali pisma i održavali prosvjede protiv Bandića, pa je narod odlučio. Uglednici su pisali predizborna upozorenja protiv Keruma, pa je narod opet odlučio.

Mediji se nemaju pravo buniti, oni su to stvorili

I koliko god to mnogima zvučalo monstruozno, Kerum i Bandić, gradonačelnici dvaju najvećih gradova, prava su i nepatvorena slika današnje Hrvatske. Baš kao što je to i Jadranka Kosor, prije nje Ivo Sanader, a u stanovitoj mjeri (uz proplamsaje autentičnosti) to je i Stjepan Mesić. Ovo je zemlja kojom - i u kojoj - vladaju populisti, bleferi, manipulatori, prevaranti, plemenski vođe, lažni proroci... A mediji se pritom, naročito oni najveći, zadnji imaju pravo protiv njih buniti. Upravo su oni odgojili publiku koja glasa za Bandića i Keruma.

I na kraju, ako se već kaže da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, onda se imamo pravo zapitati čime smo mi zaslužili ovakvu? Kakav god bio, grijeh ne može odgovarati ovako teškoj kazni.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje