ŠPANJOLCI su u nedjelju glasovali na izvanrednim parlamentarnim izborima, drugima ove godine, no zemlja s 46,6 milijuna stanovnika mogla bi i dalje ostati u političkoj blokadi budući da ponovno nijedna stranka nije dobila dovoljno glasova za samostalno formiranje vlade.

Dvostranačje socijalista PSOE i konzervativne Narodne stranke, koje je dominiralo zadnjih 40 godina, narušile su 2015. tri nove stranke nastale na ogorčenju građana nezaposlenošću i korupcijom. Od tada stranke ne uspijevaju postići koaliciju niti sporazume kojima bi Španjolska dobila stabilnu vladu.

U nastavku je profil glavnih političkih stranaka i njihovih čelnika.

Pedro Sanchez, Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE):

Sánchez, 47-godišnji ekonomist, sazvao je prijevremene izbore nakon što proteklih mjeseci nije dobio podršku ostalih stranaka za formiranje manjinske vlade PSOE-a. Na redovnim izborima u travnju osvojio je najviše glasova dobivši 123 zastupnika u parlamentu s 350 mjesta, no za sastavljanje vlade potrebno je njih 176.

Sve ankete objavljene prošli tjedan pokazale su da će PSOE opet dobiti najviše glasova, no opet ne dovoljno za formiranje vlade. Štoviše, pokazale su da bi ovaj put mogao dobiti i manje glasova nego u travnju što su potvrdile i prve nedjeljne izlazne ankete. Njegov potencijalno najdraži partner bila bi lijeva formacija Unidas Podemos s kojom je prethodnih mjeseci vodio neuspješne pregovore.

Nedavne napetosti u Kataloniji, gdje katalonska regionalna vlada ne prihvaća osuđujuće presude dužnosnicima koji su organizirali zabranjeni referendum o nezavisnosti 2017., dale su vjetar u leđa desnim strankama što bi moglo promijeniti odnos snaga iz travnja.

Sánchezova vlada je 16 dana prije izbora premjestila posmrtne ostatke diktatora Francisca Franca iz velebnog mauzoleja gdje su se nalazili 44 godine na jedno manje poznato groblje pored Madrida, što je bio simbolični potez koji je uzbudio duhove prošlosti i što bi mu moglo pomoći u mobiliziranju lijevo orijentiranih birača.

PSOE je stranka koja je najduže vladala Španjolskom nakon što je 1975. godine umro Franco, a zemlja prešla u demokraciju.

Pablo Casado, Narodna stranka (Partido Popular)

Casado, 38-godišnji odvjetnik i ekonomist, postao je čelnik stranke mjesec dana nakon što je njegov prethodnik Mariano Rajoy morao odstupiti kada je u listopadu 2018. u parlamentu bilo izglasano nepovjerenje vladi Narodne stranke jer je stranka bila osuđena za korupciju.

Casado brani obiteljske vrijednosti, monarhiju i Katoličku crkvu, a protivi se pobačaju i eutanaziji.

U travnju je pod njegovim vodstvom Narodna stranka dobila 66 zastupnika u parlamentu s 350 mjesta, što je bio najgori rezultat u povijesti te stranke. No, izlazne ankete u nedjelju navečer pokazale su da je na ovim izborima dobio između 85 i 90 mjesta, što bi moglo dati priliku Casadu za formiranje vlade ne uspije li to Sánchezu.

Rekao je kako će smanjiti poreze te preuzeti kontrolu nad Katalonijom nakon što je regionalna vlada te autonomne pokrajine sa 7,5 milijuna stanovnika proglasila nezavisnost 2017., no koja nije zaživjela u stvarnosti.

Santiago Abascal, VOX

Abascal, 43-godišnji bivši član Narodne stranke, čelnik je Voxa osnovanog 2013. na protivljenju imigraciji.

Abascal je rođen u sjevernoj pokrajini Baskiji gdje je do 2011. baskijska separatistička oružana skupina ETA nastojala uspostaviti državu Baskiju.

Pod njegovim vodstvom Vox je u travnju prvi put ušao u španjolski parlament dobivši 24 mjesta, a prema izlaznim anketama, sada bi mogao imati i dvostruko više i postati treća stranka po snazi u Španjolskoj.

Najavio je uvođenje izvanrednih mjera u Kataloniji, ilegalizaciju katalonskih stranaka za nezavisnost u obrani suvereniteta i jedinstva Španjolske, a najavio je i borbu protiv ilegalne migracije uključujući gradnju zida oko španjolskih gradova Ceute i Melille na sjeveru Afrike. Želi zaštiti tradicionalne vrijednosti i stanovnike koji žive u ruralnim područjima koja mladi masovno napuštaju.

Albert Rivera, Građani (Ciudadanos):

Rivera, 39-godišnji bivši zaposlenik banke, osnovao je Građane 2006. u Kataloniji.

Građani su liberalna stranka centra, zagovornici Europske unije i jedinstva Španjolske koji su prvi put ušli u španjolski parlament 2015. 

Stranka je podržala Sáncheza 2016. kada mu je trebala podrška ostalih stranaka za formiranje manjinske vlade i kada na kraju nije bio izglasan u parlamentu.

No, u travnju ga je odbila podržati jer se Sánchez okrenuo lijevom Unidas Podemosu. Izlazne ankete pokazale su da su Građani veliki gubitnici izbora.

Žestoko se protive nastojanju odcjepljenja Katalonije.

Pablo Iglesias, Unidas podemos (Ujedinjene možemo):

Iglesias, 41-godišnji politolog, osnovao je, sa skupinom istomišljenika, Podemos 2014. na temelju ogorčenja građana i uličnih prosvjeda protiv mjera štednje i korupcije.

Podemos se 2016. udružio s lijevim malim strankama poput Ujedinjene ljevice (Izquierda Unida), a 2019. su promijenili zajedničko ime iz Unidos Podemos u Unidas Podemos, davši mu žensko ime kako bi time izrazili svoju feminističku poziciju.

Iglesias je pokušavao sa Sánchezom stvoriti koalicijsku vladu nakon travnja, no tražio je ministarska mjesta vezana za financije i gospodarstvo što je Sánchez odbio.

Njih su se dvojica posvađala optužujući se javno za prevelike zahtjeve u budućoj vladi, no uoči izbora su dali do znanja da su si spremni pružiti ruke kada budu poznati rezultati.

Sánchez je ljetos odbio novi pokušaj formiranja koalicije procijenivši da bi na novim izborima u studenom mogao dobiti više glasova nego u travnju, no tu mu je računicu očito pokvarila kriza u Kataloniji.