Foto: Index, Dusko Jaramaz/PIXSELL

*Tekst je prvotno objavljen 21. svibnja 2014. godine na portalu Bug, za vrijeme katastrofalnih poplava u Slavoniji, a mi ga nakon velikog požara koji je došao do Splita ponavljamo u cijelosti:

NEKOGA veseli gledati voluntarističke, ho-ruk akcije u kojima građani sami pune gepeke svojih osobnih automobila kartonskim kutijama kojima šalju ili osobno voze pomoć u ugrožene krajeve. Kao - Hrvatska je opet solidarna! Bravo, najjači smo itd. Mene takve stvari rastužuju, jer je u pitanju potpuno amaterski odgovor na prirodne nesreće, kao da smo u 18. stoljeću, pa "susjed pomaže susjedu" jer državnog sustava i nema. Nalazimo se u 21. stoljeću, u zemlji s beskonačno ogromnim porezima, i trebali bismo imati profesionalne, organizirane sustave za odgovor na nesreće (disaster response), a ne oslanjati se na kutije koje Jure dobrom voljom pošalje Peri - ako ga uopće u svom ovom kaosu i nađe.

Po tisućiti se put treba postaviti pitanje - gdje odlazi naš novac iz poreza i za što se troši?

Možete li zamisliti da u Japanu, nakon što se desi tsunami, stanovnici Osake ili Saseba u lokalnim supermarketima kupuju odoka namirnice, pakiraju ih u kartonske kutije i stražnje siceve svojih minijaturnih Toyota i Honda i zatim voze, osobno, u ugrožena područja? Jer organizirane pomoći nema? Usput o svemu postaju, tvitaju, šire glasine, snimaju selfije.... Kaos koji bi nastao bio bi epskih razmjera. No, kod nas to ne da je normalno, već u tako neorganiziranom odgovoru na nevolju vidimo neki razlog za ponos. Mi Hrvati, solidarni kada treba. Ne, već neorganizirani i nesposobni kada treba! Prikupljanje pomoći je, naravno, OK, u neka sretnija vremena, ali u ovom momentu trebaju djelovati mehanizmi koje plaćamo preostalih 11 mjeseci u godini, a ne random dobrota susjeda Mate.

U našoj redakciji, "voluntarizam" se koristi kao termin za nešto što je odrađeno loše, ad hoc, nabrzinu, kao suprotno od "profesionalizam". Voluntarizam nije ništa dobro, nego puka nužda. U zemlji koja svake godine ima nekakvu poplavu, koja se nalazi u trusnoj zoni i u kojoj su uspomene na rat još svježe, a porezi visoki do neba, reakcija na katastrofe ne smije biti voluntaristička.

O ovome bi mogao pisati zaista, zaista dugačke komentare - neke i pišem, na osobnom Facebook profilu, ali Bug On Line je informatički medij, pa se u komentaru trebam koliko-toliko držati informatičkih tema, a ne pisati, recimo, o zdravstvenim aspektima ovog debakla, brizi i nebrizi za životinje, reakciji političkih stranaka i slično. Držimo se stoga informatike, pa pogledajmo web DUZS-a, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, organizacije koja je zadnjih par dana trebala biti najvažnija u državi, a jedva da se za nju uopće i čulo. Siguran sam da među čitateljima ove vijesti ima onih koji za tu kraticu čuju prvi put.

Web DUZS-a više je nego beskoristan.

Očekivali bismo vidjeti geo-tagirane mape s lokacijama zadnjih zbivanja i svježim ažuriranjem iz sata u sat, ili svakih deset minuta. Popise evakuiranih i nestalih, aplikacije kojima udaljeni građani mogu pronaći rodbinu, zatim točne upute gdje se i kakva pomoć traži (to za ove koji se oslanjaju na volonterski pristup), tonu fotografija... Umjesto toga, web DUZS-a manje je informativan čak i od prosječnog hrvatskog web medija - a oni koji čitaju moje kolumne dobro znaju koliko loše mišljenje imam o hrvatskim web medijima i novinama. Međutim, više ćete saznati čak i od inače loših Jutarnjeg i Večernjeg, nego od specijalizirane agencije koja ima preko 1000 zaposlenih, i kojima je briga o nesrećama jedini posao!

Na naslovnici DUZS-a imamo informaciju o proglašenju katastrofe za područje Vukovarsko-srijemske županije, banalnu informaciju od koje same po sebi nema nikakve koristi i koju su prenijeli svi. Već DRUGA vijest je iz nekog desetog svemira - 9. svibnja, Dan Europe (!?!? - koga briga). Zatim imamo blagdan Svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, uručenje nagrada za radove djece i mladih, te Dan planeta zemlje! I u najsretnija vremena, van svake kataklizme, ovo su potpuno banalne informacije koje čitatelj neće tražiti na webu uprave za spašavanje u slučaju katastrofe, već u medijima općeg tipa. Ah to nije sve, da ne lažem, u dnu su još dva izvještaja iz poplavljene Slavonije - jedan o posjeti predsjednika Josipovića, i drugi o posjeti premijera Milanovića - onoj prvoj, već staroj. Oba su izvještaja ulizička, neinformativna, tipični politički radovi bez svrhe i smisla i ikakve veze sa spašavanjem. Uz to su i slikani mobitelom. I opet, nešto što bi bilo ispod nivoa čak i dnevnih novina na webu, a kamoli portala specijaliziranog za spašavanje i nesreće!

Što radi tisuću ljudi u DUZS-u?

U DUZS-u, prema podacima iz nekog teksta iz 2010 - radi 1000 ljudi. Neslužbeno, čuo sam podatak da ih je sada oko 2000 - posve moguće da se broj u zadnje četiri godine udvostručio, ali ne znam. Manje od 1000 ih sigurno nema. Što rade svi ti ljudi, ne samo sad, već svih onih 11 mjeseci kada se - hvala nebesima - u Hrvatskoj ne dešava niša posebno? I koliko još agencija poput DUZS-a ima u Hrvatskoj na državnoj, a da ne govorim i lokalnoj razini. U Zagrebu Pavle Kalinić i njegova oklopna kola već imaju kultni status među vic-maherima... Inače, kad sam onako usput pitao kolege što misle koliko ljudi radi u DUZS-u, rekli su "ne znam, pedesetak?".

I opet se, s obzirom na zatajenje državnih tijela, trebalo oslanjati na volontere i njihov ad hoc organiziran trud, u ovom slučaju web www.poplave.hr.

Pred nekoliko godina na Microsoftovom Imagine Cupu natjecao se projekt GINA iz bliske i prijateljske Češke. Sa Zbynekom Pouličekom, jedim od autora projekta, imali smo intervju mjeseca u Mreži, broj 6/2012. GINA se bavi upravo ovim što bi nama dobro došlo - "mission control, terrain mapping and staff management" u slučaju prirodnih katastrofa. Troje studenata napravili su sustav koji je iskušan na Haitiju, u brojnim afričkim zemljama i koji je jedan od najuspješnijih primjera kako studentski projekt s Imagine Cupa prerasta u ozbiljnu komercijalnu firmu - uostalom, pogledajte i sami, u Mreži 6/2012 ili na njihovom webu.

Troje studenata! Kod nas, ni tisuću "stručnjaka" iz državne "uprave" ne zna napisati ništa pametnije od sastavka "Kako je predsjednik posjetio moje selo"... ali neka, ajmo mi biti ponosni na naše "veliko srce" i nikad se ne zapitati tko tu radi svoj posao, a tko ne radi, što 1000-2000 ljudi radi u DUZS-u, i kamo je nestao novac ili pijesak za nasip. Neka institucije rade svoj posao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala