PREDSJEDNIK vlade i HDZ-a Andrej Plenković, upravo kako i pristoji HDZ-u, desnom krilu nasljednika nekadašnjeg Saveza komunista Hrvatske, pokušao je relativizirati ideju vlade navedenu u dopuni Zakona o elektroničkim komunikacijama da se obrada podataka o lokaciji građana dopusti bez izričite odluke sabora.

Kako su lijepo naveli u obrazloženju Prijedloga zakona (srećom, ide u drugo čitanje, nije više u hitnoj proceduri), iznimno bi se dopustila obrada podataka o lokaciji bez prometnih podataka u cilju zaštite nacionalne ili javne sigurnosti, i to u precizno i jasno određenim slučajevima kada vlada Republike Hrvatske proglasi prirodnu nepogodu ili katastrofu, ili kada ministar nadležan za zdravstvo proglasi epidemiju zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti, sve u skladu s posebnim propisima. Dakle, odlukom vlade ili čak samo ministra može se uredno naložiti nadgledanje kretanja svakog građanina.

HDZ želi izbjeći ustavne odredbe koje uključuju sabor i predsjednika

Ustav je tu jasan jer članak 17. navodi: "U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike."

Ovo posljednje je odgovor zašto HDZ očajnički želi stvar prelomiti bez aktiviranja članka 17. Naš Ustav za ograničenje ustavnih prava traži dvotrećinsku većinu svih zastupnika, a ako se sabor ne može sastati, uskače predsjednik Republike. To je scenarij koji HDZ nikako ne želi.

Premijer Plenković stvar pokušava relativizirati ovako: "Bez obzira na dio krugova koji misle da je ovo prilika za ovu vlast da se nešto petlja u privatnost građana, budimo realni - koga je u vlasti briga tko s kim razgovara preko telefona? To je zadnja stvar koja bi mentalnom sklopu mene kao premijera ili bilo koga oko mene mogla pasti na pamet."

>> Plenković: Koga je u vlasti briga tko s kim razgovara, svi su podatke dali Googleu

Trebamo li podsjetiti premijera koliko je ono afera s prisluškivanjem bilo posljednjih 30 godina? I to uglavnom vezanih za HDZ, za ljude iz HDZ-a i za ljude oko HDZ-a. Trebamo li podsjetiti premijera da su HDZ upravo dijelom i osnivali ljudi iz bivših obavještajnih službi? Pa sam je Josip Manolić, dugo godina praktično drugi čovjek HDZ-a, a neko vrijeme čak i predsjednik HDZ-ove vlade, uredno pisao o agentima koji su prešli na "našu stranu". Koliko oko tog HDZ-a u posljednjih 30 godina ima onih kojima čak u i službenoj biografiji piše kako su bili suradnici jugoslavenskih, a potom hrvatskih tajnih službi? Misli li itko da je taj mentalni sklop nestao iz HDZ-a? Iz nekih dužnosnika? Pa čak i nekih službi?

Jasno je da se dio građana ponaša kao idioti, ali to ne daje pravo državi da izlazi iz svojih ustavnih okvira. Prvo priznajte izvanredno stanje, pa onda neka sabor ili predsjednik Republike odlučuju o privremenom ograničenju prava ili praćenju. I to dok traje takvo stanje. Nikako davati nekakve opće bianco-ovlasti u zakonima, omeđene samo razvlačivim pravnim frazama. Ne zaboravimo da i gripa predstavlja epidemiju pa hoće li se onda i zbog nje proglašavati posebne ovlasti?

Vidljivo je da se Hrvatska, zahvaljujući stručnjacima koji su se nekako pojavili iz pozadine (kako to skoro uvijek biva u izvanrednim prilikama u nas, kada uhljebi i neradnici zašute) uspješno bori protiv ove pandemije. No vidljivo je i da se neki upravo iz vladajućeg HDZ-a malo previše pokazuju u uniformama i da im nije strana retorika koja ne spada u opseg onoga što dužnosnik demokratske zemlje treba reći.

Trebamo jači nadzor nad policijom i obavještajnom zajednicom - zašto bismo im vjerovali?

U ovoj je prilici vidljivo i još nešto. Hrvatska treba bitno jači i bitno učinkovitiji sustav civilnog nadzora i policije te tajnih službi, sustav u kojem će sjediti ljudi od povjerenja javnosti, s velikim ovlastima i bez izravnih interesa u tim segmentima društva. Zašto bismo ljudima iz sustava vjerovali samo zato što su iz sustava? A pogotovo zašto bismo vjerovali onima koje je postavila politička stranka?

Plenkovićev je dao i sljedeću izjavu: "Svi koji imaju pametne telefone sve su dali i Googleu i Facebooku, znaju točno gdje ste kada bili, što gledate na internetu. Sve znaju o vama u svakom trenutku." 

Googleu smo svoje podatke dali svjesno, ali to ne znači da smo ih dali državi ili HDZ-u

Znaju. Slažemo se. Znaju i u kojoj smo trgovini cipela bili. I što smo pregledavali na internetu. Znaju jer smo svjesno kliknuli "ok" na ugovor o korištenju. Znaju jer smo svjesno prihvatili da te podatke damo tim firmama. Ali to ne znači da smo taj pristanak dali državi ili HDZ-u (koji često voli izjednačavati te pojmove). Nismo vam dali suglasnost da nas pratite. Postoji Ustav, postoji pravo na privatnost i postoji mogućnost da se to ograniči u izvanrednim okolnostima - ako to sabor odluči dvotrećinski. A uostalom postoji i mogućnost za delikatnije izlaske uzeti drugi telefon. S novom karticom. Pa onda pogađajte tko se javlja i odakle.

A poznavajući HDZ i činjenicu da gotovo da nema bivšeg špijuna osim filmskog Ilije Čvorovića kojem ta stranka u nekom trenutku nije pružila šansu i utočište, možemo slobodno reći i: Ne vjerujemo vam. Ne vjerujemo vam ni slova da ne prisluškujete. Ne vjerujemo vam ni slova da ne pratite. Radije ćemo svoje podatke i preferencije dati Pornhubu jer je, za razliku od vas, Pornhub jedna časna i poštena zajednica časnih i poštenih aktivista i članova.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala