SVAKOG sata u Hrvatskoj jedan čovjek umre od nagle srčane smrti, a ta bi brojka bila dvostruko veća da Hrvatska nema PCI mrežu (mreža primarne perkutane koronarne intervencije) jer se godišnje zahvaljujući njoj spasi 400 života više nego prije 15 godina, dok ta mreža kod nas nije postojala. O tome smo razgovarali s prof. dr. Zdravkom Babićem, intervencijskim kardiologom u KBC-u Sestre milosrdnice, koji nam je otkrio da zahvaljujući hitnim intervencijskim zahvatom osobama s infarktom spašavaju život te ih ujedno spašavaju i od invaliditeta.

Prof. Babić koji je ujedno voditelj Radne skupine za akutni koronarni sindrom (koju je osnovala PCI mreža), proveo nas je Klinikom za bolesti srca i krvnih žila te pokazao sale i objasnio na koji način svakodnevno spašavaju živote.

Pacijenta ubodu u ruku i kateterom mu spase srce

Tu mrežu čini 11 bolnica u Hrvatskoj koje pokrivaju teritorij od 100 kilometara i u kojima se izvode hitni intervencijski zahvati. Riječ je o metodi endovaskularnog liječenja tijekom kojeg intervencijski kardiolog pacijenta ubode u ruku ili preponu te mu kateterom uđe u srčane arterije koje su u akutnom infarktu sužene ili začepljene.

"Potom balonom ili stentom otvorimo srčanu arteriju, ugradimo stent i taj dio srca dobije kisik i bude spašen. Tako spašavamo čovjeka od smrti i dugoročno osiguramo srce da ne propada te time smanjujemo invaliditet. Ti pacijenti koje podvrgnemo tom zahvatu kasnije mogu normalno nastaviti živjeti, raditi i baviti se fizičkim aktivnostima. Prije nego što smo 2005. krenuli s tim zahvatima, tad se akutni infarkt liječio lijekovima. Ako bi pacijenti preživjeli, onda pak ne bi mogli obavljati brojne fizičke aktivnosti niti raditi", rekao je za Index prof. dr. Babić.

Istaknuo je kako godišnje u Hrvatskoj od 8000 do 9000 ljudi dobije infarkt.

400 ljudi više se spašava nego prije 15 godina

"Međutim, zahvaljujući PCI mreži koju imamo već 15 godina, čak 400 ljudi više na godišnjoj razini bude spašeno, u odnosu na vrijeme prije 15 godina. Naime, godišnje od 8000 do 9000 ljudi dobije infarkt, a od toga se u hitnim intervencijama unutar 2 do 3 sata otpočetka infarkta izvede 2500 operacija. I u naredna tri sata još 2500 hitnih zahvata. Postotak smrtnosti kod takvih infarkta gdje izvodimo te hitne zahvate smo smanjili za 10 posto. Prije 15 godina je smrtnost bila 15 posto, a danas je ispod 5 posto", rekao nam je prof. dr. Babić.

Ključan je "zlatni sat"

Navodi kako je kod infarkta najvažniji tzv. zlatni sat koji se odnosi na prvi sat od početka samog infarkta. Vrlo je važno da se odmah započinje s oživljavanjem te se pacijenta hitno doveze u najbliži centar, odnosno bolnicu koja izvodi ove zahvate.

Kaže kako je Hrvatska po tim rezultatima jednaka svjetskim.

"Ovom mrežom smo pokrili cijelo područje RH. Uključeno je 11 bolnica koje su intervencijski centri te rade 24 h dnevno svakog dana", rekao je.

Ovo su centri u kojima se spašavaju osobe s infarktom

Tri su u Zagrebu, KBC Sestre Milosrdnice, KBC Zagreb, KB Sveti Duh i KB Dubrava, zatim Klinika Magdalena u Krapinskim Toplicama, KBC Rijeka, KBC Split, OB Zadar, OB Dubrovnik, KBC Osijek i OB Slavonski Brod. Imaju još i 3 centra koji ne rade 24 h, već klasično radno vrijeme, a to su KB Merkur, Klinika za liječenje, rehabilitaciju i prevenciju bolesti srca i krvnih žila u Opatiji i OB Čakovec.

Prije 15 godina s radom je počeo prvi centar u Zagrebu, a s godinama su se uključivali i ostali centri koji rade ove zahvate, a prije nego što su počeli s njihovim izvođenjem, osobe s infarktom liječili su lijekovima koji su rastapali trombe s puno manjom djelotvornošću.

"Kardiovaskularne bolesti su prvi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, 2005. je smrtnost od kardiovaskularnih bolesti bila 54 posto, a sad je 44 posto jer smo za 10 posto smanjili smrtnost od akutnog infarkta miokarda zahvaljujući interventnim zahvatima koji traju od pola sata do sat, a pacijent u bolnici ostane samo 5 do 7 dana nakon toga, odnosno ako nam je došao iz nekog manjeg mjesta, onda ga se već drugi dan nakon zahvata šalje u njegovu bolnicu", rekao nam je prof. dr. Babić.

Da bi neki centar bio sposoban raditi takve zahvate godišnje ih, kaže, mora obavljati barem 400.

Prof. Babić: Bili smo među prvim zemljama na svijetu koje su uvele PCI mrežu

Spomenuo je kako su se prije osnivanja te PCI mreže, pacijenti s infarktom puno duže liječili u bolnici, a uz to bi i uglavnom ostali invalidi jer bi im, kaže, dio srca propao. No najvažnije je da se osobu s infarktom dovede u najbliži intervencijski centar u roku od 90 do 120 minuta od prvih znakova infarkta.

To su, naveo je, pritisak i bol u prsima koja se širi u vrat, lijevu ruku i rame, a događaju se prilikom nekog fizičkog napora ili kad je osoba na hladnoći. No ima i iznimaka, kad su kod osobe s infarktom simptom samo otežano disanje.

"Imamo i tzv. nijemi infarkt koji pacijent prehoda ili su simptomi minimalni pa se tek na kontroli vidi da je prebolio. U malom postotku bolesnika infarkt uzrokuje iznenadnu smrt. Ako se to dogodi laici trebaju znati osnovne metode oživljavanje te ih primijeniti na pacijentu prije dolaska Hitne. Oživljavanje bi se trebalo učiti već u osnovnoj i potom nastaviti u srednjoj školi jer na žalost jako malo ljudi zna pravilno izvesti oživljavanje", rekao je prof. dr. Babić koji godišnje izvede par stotina hitnih intervencijskih zahvata kod pacijenata s infarktom.

Za kraj nam je rekao da je hrvatska PCI mreža međunarodno prepoznata.

"Bili smo među prvim zemljama na svijetu koje su uvele PCI mrežu, a naše rezultate objavljivali smo na najvećim svjetskim kardiološkim kongresima i u medicinskim publikacijama. Iz regije me često zovu da podijelim s njima naše iskustvo kako bi poboljšali svoje rezultate. PCI mreža je ujedno jedan od najvećih dosega medicine općenito", zaključio je prof. dr. Babić te pozvao sve ako osjete prve znakove infarkta da se ne boje, kao što neki znaju, i neka odmah dođu u najbliži centar kako bi im liječnici pomogli i spasili život.