FIZIČAR, nuklearni stručnjak i analitičar Tonči Tadić komentirao je istek posljednjeg nuklearnog sporazuma između Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije te posljedice koje bi mogla izazvati nova utrka u naoružanju, piše N1 Hrvatska.

"To znači da sve završava u jednoj ludoj spirali rasta nuklearnog arsenala. Ako nemate ograničavajućih mehanizama, onda se svijet nalazi otprilike u istom ludilu u kojem se nalazio prije 100 godina, kada smo imali sličnu utrku, doduše ne u nuklearnom naoružanju, nego u rastu ratnih flota", ocijenio je Tadić službeni kraj posljednjeg sporazuma između dviju najvećih nuklearnih sila.

"Velika Britanija je tada nastojala imati veću ratnu flotu od bilo koje druge prijetnje. SAD isto tako, kao i Francuska, Japan, Italija... Mahnito se gradilo do Washingtonskog sporazuma 1922., kada se sve zamrznulo. Kasnije je to prekršio Adolf Hitler. Sada smo otprilike u istoj situaciji", usporedio je.

Utrka s više igrača

Tadić smatra da bi ovakav raspored snaga mogao ubrzati utrku u nuklearnom naoružanju. "Naime, ako imate samo dvije nuklearne sile - i jedna i druga nastoje imati izjednačen arsenal, pa znamo o čemu se radi. Ako imate tri, nijedna ne zna kako će se druge dvije postaviti u slučaju općeg sukoba pa za svaki slučaj grade arsenal koji može poklopiti druge dvije", pojasnio je.

Ipak, dodao je kako si takvu utrku ne mogu svi priuštiti. "Ali ako uz SAD, Rusiju i Kinu imate još Pakistan, Indiju, Izrael, Veliku Britaniju i Sjevernu Koreju, onda svatko tko planira za nuklearni sukob nastoji imati arsenal da pokrije većinu ostalih.

Onda jedno vuče drugo i tu nema mjere. Cijela stvar je prilično skupa; vjerujem da to može izdržati SAD, ali sumnjam da može Rusija u trenutačnom gospodarskom stanju", rekao je Tadić. Naglasio je da nije bilo lako postići sporazume o ograničenju nuklearnih arsenala te da je prvi sklopljen tek na samom kraju Hladnog rata.

Trenuci "ludila"

"Bilo je užasno teško doći do tih sporazuma. Prvi je potpisan u doba Georgea Busha starijeg i Mihajla Gorbačova, koji su shvatili da to sve skupa ne vodi ničemu; da imaš ograničeni broj ciljeva s druge strane", kazao je. "Ako gledate Rusiju, imate Sankt Peterburg, Moskvu i možda još desetak do 15 gradova 'vrijednih' da na njih potrošite bombu. Ostalo su mala mjesta ili pustopoljine.

Ne treba vam više od par stotina nuklearnih glava, što će vam onda 5000? Potpuno suludo, nepotrebno. Na kraju krajeva, Kina je nuklearna sila sa 600 bojevih glava, s kojima savršeno može pokriti sve ciljeve u Rusiji i SAD-u, čak i u Europi ako se baš zainati", dodao je.

Tadić se osvrnuo i na, kako kaže, jedan od trenutaka "ludila" koji se dogodio prije gotovo sedam godina. "Jedan od elemenata ludila koje trenutačno vidimo dogodio se u prvom mandatu Donalda Trumpa. On je 2019. istupio iz sporazuma za ograničenje oružja srednjeg dometa.

Dogovor velike trojice

Čemu? To ide na ruku samo Rusiji, jer SAD nema problema s oružjem srednjeg dometa. Rusija onda može koristiti oružje srednjeg dometa u Europi, na Bliskom istoku, u Kini i Indiji", rekao je. Smatra da Trump ima vrlo jednostavan motiv zbog kojeg nije htio produžiti istekli sporazum s Rusijom. "Kreće se od nule. Ali to može trajati doslovno godinama, pogotovo ako se želi imati tripartitni dogovor s Kinom.

Moj dojam je da Trump želi uvući Kinu zato što želi dogovor 'velike trojice' oko interesnih zona, koji bi uključivao i nuklearne arsenale koji daju nuklearne kišobrane; da se na jednom mjestu nađu don Vito Corleone, Barzini i Tattaglia te dogovore - jednom Las Vegas, jednom Chicago, jednom Miami i tako dalje", slikovito je opisao Tadić.

"On želi dogovor mafijaških kumova koji će onda sami procijeniti što će tko pokrivati i tko će od koga naplaćivati reket za zaštitu. Zato mu nije bilo stalo da se ovo produži", zaključio je.

Za kraj, Tadić je rekao kako ga situacija u svijetu već nekoliko godina podsjeća na napetosti iz Hladnog rata. "Mi zapravo zadnje četiri godine živimo u drugom Hladnom ratu. Problem je samo u tome što su oni koji su pratili prvi Hladni rat mahom mrtvi", kazao je.