NA SPLITSKOM Županijskom sudu danas je ponovno svjedočila 101-godišnja Vjera Andrijić, posljednja preživjela partizanka iz bitki na Sutjesci i Neretvi. Na sud je stigla u pratnji odvjetnika Ante Nobila.

Svjedočenje je bilo povezano s dugotrajnim istragama o događanjima u Širokom Brijegu, koja se odnose na potencijalne kaznene zločine počinjene prije više od 80 godina.

Nakon što je Vjera Andrijić dala svoj iskaz, odvjetnik Anto Nobilo osvrnuo se na postupak, izjavivši da su trenutačni izvidi potpuno besmisleni, piše Dalmacija Danas.

"Prošlo je 80 godina. U kazneno-pravnom smislu, ovaj postupak nema nikakvu opravdanost. Smatram da je kvalifikacija djela apsolutno pogrešna i da se ne bi trebali provoditi daljnji postupci", rekao je Nobilo, izrazivši nadu da Vjera Andrijić više neće biti pozivana na ispitivanje.

Kao pripadnica saniteta Prve dalmatinske brigade, kao dakle bolničarka koja nije sudjelovala u događajima na prvoj crti ratišta, prisjetila se kako je Široki Brijeg bio potpuno prazan, nije bilo ljudi. Osim u franjevačkom samostanu, iz kojeg je pružan žestoki otpor vatrenim oružjem.

Kazala je nekadašnja bolničarka Prve dalmatinske brigade kako njena jedinica, ali ni druge partizanske jedinice na tom području, za cijelo vrijeme ratnih djelovanja, nisu srušile niti napale niti jedan sakralni objekt, samostan ni crkvu. Niti samostan u Širokom Brijegu, bila je zapovijed, nije napadan artiljerijskim oružjem nego se trebao osvojiti pješačkim borbama. K

oliko je ona vidjela, desetak fratara u mantijama su zarobljeni nakon skoro 24 sata razmjene vatre. Od oružja su imali mitraljez u samostanu, kazala je Andrijić. Misli da nitko od fratara nije poginuo u borbama, a ne zna što je dalje bilo s njima nakon što su zarobljeni.

Izvidi se provode već 20 godina

Andrijić je prvi put obavijesno ispitana u Državnom odvjetništvu 28. veljače. Pozvali su je na razgovor nakon što je u emisiji Vide TV govorila o partizanskom zauzimanju Širokog Brijega.

"Borba je bila, nismo imali borbu s ničim, nego s crkvom i dokle god crkva nije pala, dok popovi nisu prestali iz crkve pucati, Široki Brijeg nije pao, bila je noć. To sam ja svojim očima vidjela", ispričala je Andrijić u emisiji.

"Upali su naši u crkvu, naravski zarobili, to su bili popovi koji su imali mitraljez sa zvonika, zadnje koje je, to je bilo sa zvonika. Mi smo zarobili pet-šest popova, koliko je bilo, bili su svi, hvala Bogu, u haljama. Imali su onoga Isukrsta i mitraljez u ruci", dodala je.

Splitsko Županijsko državno odvjetništvo ranije je priopćilo da još od 2005. provodi istražne radnje i izvide "u odnosu na događaj iz Drugog svjetskog rata na području Širokog Brijega", gdje je nakon ulaska partizana 1945. ubijena skupina svećenika franjevaca.

"Nema mi drugova, nema ni spomenika"

Andrijić, koja je rođena 1924. godine, prisustvovala je inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića.

"Kad sam došla ovdje, sada sam svu svoju mladost i sve zaokružila s predsjednikom kojeg sam željela vidjeti. I to sam jedno zadovoljstvo ispunila", rekla je nakon inauguracije.

Dodala je da Milanović zna što je sve prošla jer mu je to rekla. "Ratne su bile godine, od 1942. prošla sam Neretvu i Sutjesku i mislim da sam ja jedina ovdje koja sam ostala", istaknula je.

"Meni je jedino žao da ja nemam svojih drugova s kojima bih mogla ovo ovjekovječiti i s kojima bih mogla ovo podijeliti. Ali, kada ih danas nema, evo, ja sam sebe uveličala", rekla je Andrijić.

"Tih drugova više nema, nema više ni imena, ni spomena, nikakve ploče ni naznake", dodala je.

"To je sve sravnjeno sa zemljom. Borbe koje smo prošli, svi su se spomenici uklonili, toga nema više. Meni je ostalo jedino, i našima ovdje, da ih se sjetimo i da im zahvalimo za sve ono što su dali, za što sam dala život skupa s njima", poručila je Andrijić.

"Vratili se nisu, a željeli su slobodu kao i ja", zaključila je 101-godišnja sudionica antifašističke borbe.

Andrijić je tijekom Drugog svjetskog rata u bitkama na Neretvi i Sutjesci bila bolničarka prve čete prvog bataljuna Prve dalmatinske proleterske udarne brigade. Brigada je bila osnovana 1942. i imala je 1217 boraca, među kojima i 83 žene.