HRVATI su se većinom ujedinili oko osude ruske invazije na Ukrajinu. Osuda Rusije je jedan od rijetkih konsenzusa desnice i ljevice u Hrvatskoj, premda neki pojedinci pokušavaju relativizirati pitanje otvorenog rata u Ukrajini. Standardno se koriste šuplje argumentacije u pokušaju prešutnog odobravanja Putinovog režima, odgovornost za rat pokušava se svaliti na Ukrajinu, EU i SAD te se sugerira da se Rusiji trebalo dopustiti da s Ukrajinom radi što želi.

Nažalost, s tim pojedincima se slaže dio građana.

Istodobno se malo tko iz Hrvatske iseljava u države poput Rusije, u kojima autoritativno vladaju diktatori, korupcija cvjeta, a ljudska prava i slobode su u najboljem slučaju samo mrtvo slovo na papiru, najčešće ni to.

Iako se kunu u totalitarne režime i despocije poput Putinove Rusije, kada odlučuju (ili bi odlučivali) gdje će se preseliti u potrazi za boljim životom, gotovo svi odabiru liberalne demokracije Zapadne Europe poput Njemačke, Austrije i Irske. Slave autoritativne režime, ali ne bi htjeli živjeti u njima.

Prema nekim podacima, izvan Hrvatske živi četiri milijuna Hrvata ili potomaka prijašnjih iseljenika iz Hrvatske, razasutih po cijelom svijetu. Prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, najviše potomaka Hrvata je u SAD-u (1.2 milijuna), Njemačkoj (500 tisuća), Argentini (250 tisuća), Australiji (250 tisuća) i Kanadi (250 tisuća).

Prema nedavnom popisu stanovništva, Hrvatska je pala na 3.89 milijuna stanovnika, 400 tisuća manje nego 2011. Dio pada se odnosi na negativni demografski prirast, tj. više umrlih nego rođenih, ali se veći dio odnosi na ljude koji su se iz Hrvatske iselili.

Hvali Putina, drži se Zapada

A iseljava se najviše u zemlje Zapadne Europe - Njemačku, Austriju, Irsku, Švicarsku, Nizozemsku i druge. Malo tko je otišao u Rusiju ili Bjelorusiju. Čak i oni koji se kunu u genijalnost Putina i dobrohotnost Lukašenka ne odlaze živjeti u zemlje kojima oni vladaju.

Oni će tvrditi da je to zbog toga što je standard u tim zemljama loš. Prosječna plaća u Rusiji je tek oko 500 eura, a Bjelorusiji oko 400 eura, iako zavisno o regiji može biti i veća. Argument o standardu stoji, ali bi se trebali zapitati zašto države s autoritativnim režimima nemaju jaka gospodarstva.

Za to će vjerojatno okriviti SAD i EU te njihov navodni ekonomski imperijalizam koji uništava sve države koje se ne pokoravaju njihovom diktatu. Sve da i jest tako, postoje mnoga tržišta na kojima zemlje s autoritativnim režimima mogu plasirati svoje proizvode, primjerice u Kinu. Ali čak i Kinezi preferiraju trgovati i poslovati s ekonomskim imperijalistima iz SAD-a i Europske unije.

Rusija mora biti korumpirana da bi Putin mogao vladati

Istina je bitno drugačija od mita da su korumpirane, autoritativne i nedemokratske zemlje poput Rusije siromašne zbog SAD-a i Europske unije. One su siromašne upravo zbog toga što su korumpirane, autoritativne i nedemokratske.

Siromašne su zbog toga što u njima ne postoji vladavina prava i jednakost svih građana pred zakonom, nego režim i njegovi poslušnici koriste pravosuđe kao polugu za ostanak na vlasti, kažnjavanje neistomišljenika i krađu.

Korupcija u njima ne caruje zbog toga što su ih SAD i EU natjerali da budu korumpirane, nego upravo zbog Putinovih, Lukašenkovih i sličnih režima koji njima vladaju. Dapače, korupcija je glavni motiv tim režimima da ostanu na vlasti. Oni mogu krojiti zakone po svojim potrebama, izbjegavati zakone koji im ne odgovaraju i namještati političke, pravne i gospodarske prilike prema svojim potrebama. A njihove potrebe uglavnom nisu potrebe koje bi dovele do općeg gospodarskog rasta na razini cijele države.

U takvim državama nisu bitni znanje, stručnost, rad i inovativnost, nego povezanost s režimom. Istina, taj isti problem u većoj ili manjoj mjeri imaju sve zemlje, pa tako i Hrvatska. Ali velika je razlika između visoke razine korupcije koja je sveprisutna pojava i povremenih slučajeva korupcije.

Rusija je npr. najkorumpiranija država u Europi prema Indeksu percepcije korupcije, korumpiranija od država poput Moldavije, Albanije, BiH i Makedonije.

Negativna korelacija između razine korupcije i prosperiteta te gospodarskog rasta je i empirijski dokazana. Korupcija smanjuje strane investicije, dovodi do loše alokacije resursa u ekonomiji i smanjuje inovativnost gospodarstva. Nagrađeni su podobni, a ne sposobni.

Naravno, korupcija postoji u svakoj državi, ali je jako bitna njezina razina. Može biti povremena pojava ili obilježje društva i gospodarstva. A nitko ne želi ulagati u države gdje mora potplatiti nekoliko ljudi da bi nešto obavio i treba trošiti energiju na vrijeme da uopće dozna koga trebaju potplatiti, umjesto da se bavi nečim produktivnim.

Da bi ljudi bili voljni ulagati, bili stranci ili domaći, moraju znati da će njihovom ulaganju biti osiguran isti pravni položaj kao svima ostalima. Autoritativni režimi poput onoga u Rusiji i Bjelorusiji jednostavno to ne mogu i ne smiju osigurati jer njihova sama vlast ovisi o nekolicini oligarha i moćnika koji ih održavaju na vlasti, a kojima se treba osigurati pogodan tretman.

Zakoni za "njihove" ne smiju vrijediti. Stoga visoka razina korupcije u takvim režimima nije neželjena pojava, nego je ključna za njihov nastanak, funkcioniranje i opstanak.

Ljudi odlukom o tome gdje će živjeti najbolje pokazuju kakva su društva najbolja

O tome je li bolje živjeti u liberalnim demokracijama ili autoritativnim režimima odlučuju sami ljudi. I oni to rade, useljavajući se u države demokracije, ljudskih prava, slobodnog tržišta i osobnih sloboda. To se zove "glasanje nogama".

Ljudi svojim odlukama gdje će živjeti pokazuju koja su društva najbolja. A ljudi golemom većinom odlučuju da su to liberalne kapitalističke demokracije, ma koliko mana imale i ma što netko mislio o njima. Kada pomisle na bolji život, Rusija i slični režimi im ne padaju na pamet.

Nisu ni liberalne demokracije idealne, daleko od toga. Ni u najbolja vremena, a pogotovo u posljednje dvije godine pandemije. U pravu su oni koji tvrde da je reakcija nekih država Europske unije i ostatka razvijenog svijeta bila loša, često nedemokratska. Strah je ozbiljno urušio povjerenje u tip društva kakav se pokušava izgraditi u Sjevernoj Americi, Europi i ostatku liberalnog svijeta. I to nas sve treba brinuti.

Ali i u svojoj najgoroj verziji, kakvu smo gledali posljednje dvije godine, liberalni svijet je daleko bolji od Putinove korumpirane oligarhije. Da nije, ljudi bi glasali nogama i odselili se u Rusiju.

Ni najveći kritičari Zapada, utemeljenog na vrijednostima liberalne demokracije, slobodnog tržišta, jednakosti pred zakonom i individualne slobode, ne sele se iz njega u korumpiranu i nedemokratsku Rusiju.

I neće.