Come fly with me: Jedan dan u životu tete stjuardese

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

MAGLA svuda, magla oko nas, la la la...

Tako je počeo jučerašnji dan oko 6 ujutro, kad sam otvorila oči. Samo 15°C vani. Misliš si šta se događa sa vremenom u pješčaniku, do kada će biti ovako "hladno"?! Trebala sam ipak obući i vestu ispod uniforme, brrrr! Da, malo se promijeni osjećaj toplog i hladnog kad se lako navikneš na temperature preko 30 svaki dan, o ljetu da i ne pričam...
 
Bus kasni, ali okej, imam vremena. Vikend je, nece bit gužve na cesti ovako rano ujutro. Provjeravam ponovo let i broj putnika. Savršeno, poluprazna kabina, malo za promjenu i dva sektora do destinacije. 7:20 check-in, 9:20 polazak za Harare, Zimbabwe. Zadnji let ovaj mjesec, ajmo i to zgotovit pa iskoristiti par slobodnih dana kak spada! 
 
Brifing odrađen, crew i piloti upoznati, ali magla je i dalje takva da ne vidiš prst pred nosom. 
 
 
Prva dva sata prošla su prilično brzo u iščekivanju kada ćemo napokon krenut i da li ćemo uopće? Zgrada puna ljudi koji su u istoj situaciji kao i nas 14, svi čekaju svoj red na polazak, a nitko ne ide nigdje! Nakon 4 sata saznali smo da im naš let nije pri vrhu liste prioriteta i tako su prošla jos i iduća 4 sata! Sjedenje u brifing sobi, jedni slušaju muziku, drugi pričaju, treći gledaju serije i filmove (prva sezona Devious Maids je savršeno poslužila), piju kavu, jedu, pričaju s frendovima koje su sreli u hodnicima. Jesam li spomenula da je Costa Coffee sve dijelila džabe?! 
 
Nakon toliko vremena čekanja već postaje problem naše legalnosti za odraditi let određene dužine. Pravila koja mi još uvijek nisu u potpunosti jasna, ali imali smo odličnog kapetana, koji nije dozvolio da nas se zajebava pa smo već počeli razmišljati kako ćemo imati layover u Zambiji (prvi od dva sektora tog leta) i guglali koliko su blizu Victorijini slapovi, jos jedno mjesto od toliko na ovome svijetu koje mi je u planu posjetiti! Ali ni tako na kraju nije završilo... 
 
Sad je već prošlo toliko sati da nam je bilo apsolutno svejedno i da nas pošalju na neki turnaround, samo da nekuda krenemo. O putnicima na aerodromu nas je bilo i strah razmišljati. Sjediti tamo satima i ne znati što se događa, propustiti konekcijske letove gdje god da su krenuli, umorni, živčani, u iščekivanju... U neko doba popodne su nas poslali u naš avion, pripremiti sve i čekati dok ne dobijemo odobrenje za pokrenuti se, ali onda je ipak došlo do promjene plana. Više nismo bili legalni za Harare i odluka je pala na Bangkok! Da se mene pitalo, mogli smo baš i na Sejšele, ne bih se bunila ni najmanje. Nisam ni ovako, samo kažem...
 
Promjena aviona, promjena pilota, promjena svega, ali bar smo saznali gdje kada i kako... 19:00, napokon polijetanje za Bangkok! 
 
I koliko god smo svi bili umorni i pospani, i mi i putnici, nitko nije bio nadrkan, nitko nije gnjavio, svi su pojeli i zaspali, sretni da smo samo 5 sati udaljeni od odredišta, samo još 5 sati...
 
Pet sati za shvatiti kuda zapravo idemo, za izračunati koliko je sati, za održati jedni druge budnima dok svi oko nas spavaju. Srećom, poslali su nas na destinaciju na kojoj je klima vrlo slična onoj u Africi trenutno pa nije bio problem sa odjećom u koferu. Mogli su nas isto tako poslati recimo u Moskvu, to bi bilo veselo, razgledavanje Crvenog Trga u japankama i badiću na minus 25!
 
Enivej, sletjeli smo u neko gluho doba noći. Nikome više nije bilo ni bitno koliko je sati, samo da nam je vrući tuš i veliki mekani jastuci za kapitulirati na njima. 
 
Bilo kako bilo, ipak mi je draže doći u Bangkok nego u dosadni Harare. Udobna kožna fotelja, tetice u ljubičastim uniformicama, mirišljave kremice i eterična ulja, čajek od đumbira - najbolji lijek za opuštanje nakon 19 sati na nogama (od kojih smo plaćeni, ako nisam napomenula, samo onih 5 koliko je trajao sam let). Ne sjećam se ni kad sam zadnji put jela pa mi već miriši tajlandska kuhinja u nosu iz restorana malo niže niz ulicu. I sve si razmišljam kaj bum papala nakon ovog paženja i maženja u salonu, osim ako im ne začorim ovdje što je isto vrlo moguće... 
 
Sljedeći tjedan javljanje iz New Yorka, ako magla ne spriječi bas sve moje planove za ovih par slobodnih dana koje imam.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara